
Dejan je tragao za istinom, bez obzira koliko je bila bolna i gde se krila. Govorio je i pisao ono što su retki mogli i smeli, kakve god da su posledice bile. Po njega, prvenstveno.
Prije godinu dana sjedio sam sa Dejanom Anastasijevićem u jednom malom kafiću na uglu Palmotićeve ulice u Beogradu. U desetini tema razgovora, a koje su se nizale jedna za drugom, prisjetio sam se i podatka da su u toj ulici živjeli Danilo Kiš i Milovan Đilas. Pokazujući pojedinačne zgrade i opisujući njihovu književno-političku historiju, kratko je, zaokruživši rukom kroz vazduh, dodao: Ovdje sam ja rođen i proveo mladost.
Dejan Anastasijević, urednik BBC-a na srpskom, preminuo je danas posle duge i teške bolesti.
Na današnji dan 2007. eksplodirala je jedna od dve kašikare postavljene na prozor stana Dejana Anastasijevića, koji je tada bio novinar nedeljnika Vreme. Do danas nije otkriveno ko je naručio zločin, niti ko je postavio bombe.
Karakteristika dezinformacija i lažnih vesti je da se one najčešće plasiraju bez jasno navedenog izvora vesti, uz pristrasno i neobjektivno izveštavanje. Regionalna analiza medijskog izveštavanja, koju je od 14. maja do 10. juna sprovela CRTA pokazala je da je više od trećine medijskih objava u Srbiji o EU, SAD i Rusiji bez navedenog izvora, što je osnov za potencijalne dezinfomacije.
Ove nedelje se navršilo šest meseci otkad je pod prozorom mog stana eksplodirala bomba. Eksplozija je prouzrokovala manju materijalnu štetu u vidu rasturenog prozora i sobe izrešetane šrapnelima, ali je ostavila trajnije posledice na moj život i rad. Uprkos uveravanjima najviših državnih i policijskih funkcionera da rešavanje ovog slučaja ima najviši prioritet, krivac (ili krivci) još nije otkriven. Tokom proteklih pola godine trudio sam se da što manje ometam istragu javnim istupima i kritikama na račun organa: nadao sam se da, uprkos svemu, barem u jednom delu državnog aparata postoji iskrena želja da se moj slučaj razreši. Sada počinjem da verujem da je ta nada bila neosnovana
Sve vlasti u Srbiji od dvehiljadite do danas ponavljaju da je bezbednost novinara i sloboda medija jedno od najvažnijih pitanja. S druge strane istrage napada na novinare traju godinama. Tako je deset godina prošlo od bombaškog napada na stan Dejana Anastasijevića novinara nedeljnika Vreme. Do danas nije otkriveno ni ko je postavio bombe na njegov prozor niti ko je tako nešto naredio.
„Ja da sam hteo da ubijem Dejana Anastasijevića, ja bih ga sigurno ubio – nema nikakve sumnje", rekao je Šešelj za „Insajder bez ograničenja". Ova gola prijetnja čovjeka tera da iskoči iz kože: Šešelj je, zapravo, bahato poručio da kad nekog odluči likvidirati, tome nema spasa – uključujući i našeg novinara koji je pukim slučajem preživio eksploziju bombe postavljene na prozor pre deset godina
Istraga bombaškog napada na Dejana Anastasijevića do danas nije ni počela, postupak je još u predistražnoj fazi. Iz višeg tužilaštva za Insajder kažu da je slučaj i dalje aktivan, da je saslušan veliki broj svedoka i da su upoređivani DNK profili, ali da preciznije podatke ne mogu da daju kako istraga ne bila ugrožena.
Dugogodišnji novinari iz regije za Media.ba govore o najtežim trenucima u njihovoj profesionalnoj novinarskoj karijeri.
Dan slobode medija u Srbiji se već dve decenije dočekuje u senci nerešenih ubistava i napada na novinare. Jedan od najozbiljnih napada na novinare, bombaški napad na Dejana Anstasijevića, novinara nedeljnika Vreme, i danas, deset godina kasnije, je u preistražnoj fazi.
U noći između 13. i 14. aprila 2007. godine eksplodirala je kašikara postavljena na prozor novinara Vremena Dejana Anastasijevića. Samo pukom srećom, on i njegova porodica izbegli su smrt, ali se ni danas ne zna ko je i po čijem nalogu pokušao da ga ubije. Kako Anastasijević kaže za Cenzolovku, postupak je 10 godina kasnije u predistražnoj fazi.