
Kada uzmemo u obzir da je režim, zloupotrebom javnih resursa, 90 odsto medija kupio ili potkupio, procenat od 56 odsto građana koji veruju provladinim medijima i nije preveliki.
Prvi put u poslednjih pola veka više je Amerikanaca koji uopšte nemaju poverenje u tradicionalne medije od onih koji im veruju, pokazuje tradicionalno Galupovo istraživanje. Iza ovakvih sumornih podataka stoje decenije politički motivisanih napada na medije, koje je bivši predsednik Donald Tramp podigao na zabrinjavajući nivo, a dobrim delom tu je i uticaj pošasti zvane „fejk njuz”. S druge strane, u EU opada poverenje u društvene mreže, ali se i dalje veruje tradicionalnim medijima
Za tri četvrtine građana EU televizija je glavni izvor vesti, pogotovo za starije od 55 godina, a slede onlajn platforme (43%), radio (39%) i društvene mreže i blogovi (26%).
Polovina građana Bosne i Hercegovine ne vjeruje medijima, a kao glavne razloge za to navode njihovu povezanost sa političkim partijama, širenje dezinformacija i propagande, kao i promovisanje ekonomskih moćnika. Takođe smatraju da mediji ne poštuju profesionalne etičke standarde, ne služe javnom interesu, te ne objavljuju informacije o vlasničkoj strukturi. Istraživanje Mediacentra Sarajevo pokazalo je i da mladi ljudi kritikuju rad medija, ali nisu u stanju da objasne šta su to novinarski standardi niti koje procedure mediji prolaze prilikom rada.
Dok Evropljani u proseku više veruju tradicionalnim medijima nego internetu i društvenim mrežama, a posebno visoko poverenje imaju u javne servise, u Srbiji je situacija upravo suprotna, pokazuje istraživanje javnog mnjenja „Poverenje u medije 2021“ koje je objavila Evropska radiodifuzna unija. Razlog zašto se građani Srbije okreću onlajn medijima jeste dugogodišnje urušavanje kredibiliteta tradicionalnih medija.
Novi izveštaj Rojtersovog instituta za izučavanje novinarstva kaže da je poverenje u medije zbog epidemije i dalje u blagom porastu, ali i da je kriza gotovo dotukla štampu, koja je tradicionalno i faktički najkredibilniji segment medijske produkcije (osim tabloida, naravno, ali svako ima nepodnošljivog ujku u familiji)
Globalno poverenje u medije poraslo je tokom pandemije u proseku za šest odsto, a Fejsbuk se smatra platformom preko koje se najviše šire dezinformacije o korona virusu.
U ovoj zdravstvenoj i društvenoj krizi u kojoj smo se našli i koja nas očigledno neće napustiti uskoro, stiče se utisak da svi traže razjašnjenje dilema od medija: da li sa željom da se uvere da ima nade, ili sa namerom da potvrde svoj predosećaj da stvari idu u progrešnom smeru. Ali, šta kažu brojke? Koliko nam građani zapravo veruju?
Prema mišljenju novinara ove godine smanjeno je nepoverenje u medije, pokazao je izveštaj kompanije Cision o stanju medija u 2020. godini.
Gotovo 67 odsto ispitanih građana Srbije veoma malo ili nimalo ne veruje Javnom servisu Radio televizije Srbije (RTS), dok čak 81 procenat nema poverenja u informacije koje plasiraju televizijske stanice u privatnom vlasništvu, pokazalo je istraživanje nemačke fondacije Konrad Adenauer, pod nazivom „Stub demokratije na trusnom području (Javni servisi u jugoistočnoj Evropi)“.
Izazovi sa kojima se demokratija i mediji suočavaju u vremenu brzih informacija glavna su tema ovogodišnjeg Svetskog foruma demokratije koji je otvoren danas u Strazburu.
Najveći deo građana Srbije ne veruje medijima, pa se tako naša zemlja po stepenu poverenja uglavnom nalazi na dnu lestvice, pokazuje analiza Evropske radiodifuzne unije (EBU), prenosi UNS na svom sajtu.