
U znak solidarnosti i podrške porodici Slavka Ćuruvije i Fondaciji koja nosi njegovo ime, u Beogradu su se na konferenciji Odbrana istine okupile ugledne međunarodne organizacije koje se bave zaštitom novinara i slobode izražavanja

Slavko Ćuruvija fondacija, Asocijacija nezavisnih elektronskih medija, Udruženje novinara Srbije i Nezavisno udruženje novinara Srbije organizovali su na godišnjicu ubistva novinara Slavka Ćuruvije šetnju od restorana Kolarac u Knez Mihailovoj do Svetogorske 35, istim putem kojim je Ćuruvija prošao pre nego što je ubijen 11. aprila 1999. godine

Novinar i vlasnik Dnevnog telegrafa i Evropljanina Slavko Ćuruvija ubijen je 11. aprila 1999. u haustoru zgrade u kojoj je stanovao, a ni 24 godine posle toga nema konačne presude u tom slučaju. Njegova ćerka Jelena kaže u intervjuu za N1 da je 24 godine - maraton koji nisu očekivali. Upitana da li konačnu presudu čeka u pozitivnom duhu, ona kaže da jeste pozitivna i da želi da veruje u profesionalnost sudija i njihov zdrav razum, da će doneti odluku kakvu svi očekujemo, a to je da potvrde drugu prvostepenu presudu kojom su na 100 godina zatvora osuđeni bivši načelnik Državne bezbednosti (DB) Radomir Marković, koji se već nalazi u zatvoru zbog izdržavanja kazne zbog ubistva Ivana Stambolića i atentata na Vuka Draškovića u Budvi, kao i nekadašnji načelnik beogradskog centra DB-a Milan Radonjić i bivši inspektor DB-a Ratko Romić. Osuđen je i bivši pripadnik rezervnog sastava DB-a Miroslav Kurak, koji je u bekstvu.
Porodica i kolege nadaju se da će ova godišnjica biti poslednja koju dočekuju bez presude za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije. Ovo je i prilika da se podsetimo šta je prethodilo tom strašnom događaju, kakva je uloga državnog aparata bila, ali i kako je izgledalo samo ubistvo.
Advokat porodice Ćuruvija Slobodan Ružić kaže da zbog raznih "jakih uticaja" ima sumnju da će presuda za ubistvu novinara Slavka Ćuruvije biti onakva kakvu očekuje porodica. Objašnjava da čak i ako konačno, posle 24 godine, bude pravosnažna osuđujuća presuda, postoje vanredni pravni lekovi.
U mraku služba ubija, a institucije ćute. Poluge moći su u rukama partije na vlasti dok traje progon neistomišljenika, gašenje medija i uništavanje slobode govora. 11. aprila 1999. godine, na Uskrs, dok traje NATO bombardovanje tadašnje SRJ, ubijen je novinar Slavko Ćuruvija.
U Beogradu je danas održana šetnja u znak sećanja na ubijenog novinara Slavka Ćuruviju, a sagovornici Danasa smatraju da je situacija za novinare u Srbiji i danas jako teška.

To što je 24 godine potrebno da pravda krene svojim tokom predstavlja i pogrešnu poruku da za ubistvo novinara možda hoće a možda i neće biti pravde i da će možda do nje biti potrebno četvrt veka, kaže za Cenzolovku Ajrin Kan, specijalna izvestiteljka Ujedinjenih nacija za zaštitu i unapređenje slobode mišljenja i izražavanja

Ubijenih novinara sećaju se njihove porodice, prijatelji i kolege. Ovog 11. aprila obeležiće se 24 godine kako je na Uskrs 1999. likvidiran Slavko Ćuruvija. Za sadašnje vlastodršce to više nije tema, ali jeste veličanje vinovnika zločina sa kraja prošlog veka, kada su i sami bili deo vlasti. Tek ova vlast se nikada nije bavila sudbinom novinarke Radislave Dade Vujasinović koja je pronađena mrtva 8. aprila 1994, piše nedeljnik NIN.

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu naložio je Srbiji da isplati po 1.000 evra bivšim radnicima Službe državne bezbednosti Milanu Radonjiću i Ratku Romiću, prvostepeno osuđenim za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije. Sud u Strazburu je našao da su dvojici pripadnika SDB-a zbog dužine trajanja pritvora povređena prava koja garantuje Evropska konvencija za ljudska prava.

Na to bi mogla da se svede odbrana prvooptuženog Radomira Markovića, bivšeg šefa Resora državne bezbednosti „tajne policije“, koji se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora, izrečene u pravosnažnim presudama za ubistvo: četiri člana Srpskog pokreta odbrane na Ibarskoj magistrali, za ubistvo bivšeg predsednika Srbije Ivana Stambolića, za neuspeli pokušaj atentata na lidera Srpskog pokreta obnove u Budvi.

Rukovodioci služba bezbednosti Srbije, Radomir Marković, Milan Radonjić i Ratko Romić izjavili su pred sudom da nisu krivi za ubistvo vlasnika listova "Dnevni telegraf" i "Evropljanin", novinara Slavka Ćuruvije. Tužilac je u svojim završnim rečima ranije od sudskog veća tražio maksimalne kazne zatvora, što je po četrdeset godina za trojicu pomenutih i za bivšeg pripadnika SAJ-a i rezervnog pripadnika službe Miroslava Kuraka koji je u bekstvu. Sada se čeka poslednja odluka Apelacionog suda koja će i biti pravosnažna.

Ćuruvija je bio podjednako kritičan prema politici Zapada, kao i prema vlasti Slobodana Miloševića, koja ga je targetirala kao stranog plaćenika. Izazvao je bes kod vlasti, njegova hrabrost ga je koštala života. Beskompromisno je iznosio svoj stav i analizu društvenih dešavanja i time izazvao pažnju Službe koja ga je kvalifikovala kao unutrašnjeg neprijatelja, rekao je danas u završnoj reči pred Apelacionim sudom zamenik tužioca Milenko Mandić

Nepune 24 godine nakon što je ubijen novinar Slavko Ćuruvija, urednik i osnivač “Dnevnog telegrafa” i “Evropljanina”, pred većem Apelacionog suda u Beogradu sprovodi se pretres u okviru ponovnog suđenja prvostepeno osuđenima za njegovo ubistvo – Radomiru Markoviću, Milanu Radonjiću, Ratku Romiću, Miroslavu Kuraku.