
Slavko Ćuruvija, vlasnik i glavni urednik listova „Dnevni telegraf“ i „Evropljanin“, ubijen je vaskršnjeg 11. aprila 1999. godine u haustoru zgrade u kojoj je stanovao.

Jedna od poruka ovog slučaja je da ako država hoće da te ubije, ubiće te i niko za to neće odgovarati. Tu nije samo slučaj Slavka Ćuruvije u pitanju, mnogo je procesa u kojima su ovi isti i slični ljudi na kraju oslobađani i vrlo retko je, samo u slučaju ogromnog međunarodnog pritiska, dolazilo do neke osuđujuće presude, kao u slučaju ubistva Zorana Đinđića i Ivana Stambolića
Svi nerešeni slučajevi ubistava i napada na novinare su najdrastičniji primeri jer je u pitanju napad na život; pokazuju da nema kraja, ali desio se predmet ubistva Slavka Ćuruvije u kome smo stigli do kraja, u neprimerenom roku, sa nedostatkom dokaza i do toga da se donosi oslobađajuća presuda posle više od dve decenije. To je dosta poražavajuće za državu
Država ubica, vođena mafijaškom klikom, utemeljena na zločinu prema susjedima, obično završava u zločinu nad sopstvenim građanima. I sve to u ime patriotizma, odbrane suvereniteta i imperijalnog sna
Nakon demokratskih promena 5. oktobra 2000. godine pobedila je evropska orijentacija u politici Srbije i otvoren je put donošenju modernog Ustava. Skupština Srbije je 10. jula 2001. odlučila da Sretenje ponovo bude Dan državnosti. Ta praksa je prekinuta stvaranjem Kraljevine SHS. Sretenje je postalo i Dan ustavnosti.

Ćutalo se 5. februara 25 minuta ispred zgrade Apelacionog suda u Beogradu za 25 godina čekanja pravde za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije. Pre i posle tišine razgovarali smo sa: Rašom Nedeljkovim, programskim direktorom Crte, Milošem Parandilovićem iz Novog lica Srbije, novinarkom Vesnom Mališić, Srđanom Milivojevićem iz Demokratske stranke, Marinikom Tepić iz Stranke slobode i pravde, Pavlom Cicvarićem aktivistom Borbe, Radomirom Lazovićem iz Zeleno – levog fronta i Pavlom Grbovićem iz Pokreta slobodnih građana.

Advokatica Zora Dobričanin Nikodinović, koja je zastupala Milana Radonjića i Ratka Romića u nedavno okončanom postupku za ubistvo novinara i vlasnika „Dnevnog telegrafa“ Slavka Ćuruvije 1999. godine, za Danas navodi da će njeni klijenti podneti zahtev za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode.

Tog dana, 11. aprila, bila sam kod drugarice kada me je mama pozvala i rekla - pucali su u tatu. Tad nismo znali da li je ubijen ali je u međuvremenu moj brat otišao u stan gde je tata živeo, nazvao nas i rekao nam je da je tata ubijen, ispričala je za N1 Jelena Ćuruvija, ćerka ubijenog novinara Slavka Ćuruvije i predsednica Fondacije "Slavko Ćuruvija".
Da li je VII uprava crnogorska verzija Miloševićevog "FF odeljenja" teško je reći, ali kad već neki u javnosti mašu postojanjem tog misterioznog dela crnogorske DB, valjalo bi jednom za svagda rasvetliti tu misteriju
BIRN’s analysis of the controversial acquittal verdict in the trial of four Serbian State Security operatives for the assassination of opposition journalist Slavko Curuvija shows how troublesome issues with evidence and witness testimony led the court to clear the defendants.

Činjenicu da je novinar Veličković u kafani dao vizit-kartu Ćuruviji apelacija vidi kao „očekivanu primopredaju papira neutvrđene sadržine“, čime opravdava praćenje novinara i veruje da je taj važan trenutak doveo do preusmeravanja praćenja na „vezu“. To je samo jedan u nizu tendencioznih zaključaka Apelacionog suda, koji je uradio sve da opravda postupanje Resora državne bezbednosti, koji je na dan ubistva pratio Slavka Ćuruviju, i oslobodi njegove pripadnike

Početkom februara Srbiju je potresla vest o oslobađajućoj presudi Apelacionog suda za okrivljene u slučaju ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Naime, nakon 25 godina od ubistva, skoro devet godina od početka suđenja i dve osuđujuće prvostepene presude, Apelacioni sud je, u drugostepenom postupku, pravosnažno oslobodio okrivljene, nekadašnje pripadnike Državne bezbednosti.

Aleksandar Vučić najpre je izjavio da je oslobađajuća presuda u slučaju ubistva Slavka Ćuruvije "velika nepravda i užasna loša stvar za našu zemlju, kao i užasno loša poruka za svakog ko se bavi novinarstvom", a onda rešio da pošalje jednu užasno dobru poruku za sve koji se bave novinarstvom i vode hibridni rat protiv Srbije