
Danima se u Maderi govorilo samo o tom događaju koji se zbio u listu „Politika“ u drugoj polovini osamdesetih godina prošlog veka.
Pravno gledano, Slobodan Milošević, nekadašnji predsednik Jugoslavije i njegova supruga Mirjana Marković, umrli su kao nevini građani.
Slavko Ćuruvija je morao biti uklonjen da zrno pobune koju je on predstavljao ne bi proklijalo i da drugi uspešni ljudi ne bi, poput njega, otkazali poslušnost sistemu, rekao je u svojoj završnoj reči zamenik tužioca za organizovani kriminal Milenko Mandić i zatražio od suda da optužene za Ćuruvijino ubistvo osudi na najstrože zatvorske kazne.
Tužilac je prikupio dokaze protiv živih ljudi koje je optužio. Nijedan od njih nije priznao zločin, a kamoli imenovao lice koje je naredilo Ćuruvijino ubistvo.
Krajem novembra ’98, malo više od mesec dana nakon potpisivanja sporazuma Milošević-Holbruk kojim je izbegnuto bombardovanje i uspostavljano krhko primirje na Kosovu, izgledalo je da kriza polako ide ka smirivanju.
Srbija se, uprkos procesu reformi pokrenutom posle obaranja režima Slobodana Miloševića, u stvarnosti nije distancirala od ere državnih medija, a u toj oblasti partijski monopol je uspostavila vladajuća Srpska napredna stranka (SNS), koja, iako je formalno prihvatila pravila Evropske unije, sistematski krši osnovne medijske slobode, piše portal EUobserver.
Oktobar 1991. - Skupština grada. Kao novinar početnik izveštavam sa neke gradske proslave, primećujem da je prisutan Milošević.
Čišćenje medija - U znaku pripreme za jubilarnu 2008. u kojoj se obeležava 50 godina rada Televizije Beograd, Redakcija za istoriografiju istraživala je nekoliko ključnih datuma i problemskih pojava, nekoliko događaja koji su iz temelja potresli Televiziju Beograd, jer je jubilej pravi povod, istovremeno i poslednji trenutak, da se značajni događaji dokumentovano, istinito i otvoreno iznesu pred javnost.