06. okt 2014.

Naš novinar opet je doživio neugodnosti: Ministre Ostojiću, zaustavite teror na graničnom prijelazu kod Vrgorca

mateprimoracPolicija, pretrage automobila, kazne za ilegalni prijelaz granice… mislio sam da je to sve iza mene. No, prošlo je samo nekoliko mjeseci otkad me sutkinja Prekršajnog suda u Pločama Milanka Oršulić oslobodila svih kazna, a PU splitsko-dalmatinska navodno izbrisala iz računala da sam ilegalno prelazio granicu, kako ne bih doživljavao neugodnosti, odnosno česte pretrage automobila. No, priča ponovo ista.

U glavnoj ulozi ponovno isti policajac Policijske postaje Vrgorac kao i prije nekoliko mjeseci, Davor Andabak. Početkom godine on mi je napisao dvije kazne od 4400 kuna za ilegalan prijelaz granice, a Sud me u Pločama oslobodio.

No, evo kako je bilo. Dolazim u subotu oko 9.10 na granični prijelaz Orahovlje – Orah, policijski službenici mi uzimaju isprave i kažu da parkiram automobil sa strane. Pitam zašto, a odgovor glasi: „Sve će ti kolega objasniti! Molim vas, otvorite prtljažnik, podignite zadnju gumu, otvorite poklopac motora (haubu)…“

Hoćete potpisati?

Nemam ništa protiv detaljnog pretresa automobila, neka policija radi svoj posao. No, pitam policajaca:

– Zašto?

– Evo, sad će doći kolega, pa će vam sve objasniti – odgovori.

I čekam sa strane 20-ak minuta, dolazi policijska škoda, a iz nje izlazi moj stari poznanik policajac Davor Andbak i mlađi mu kolega Rade Šimunović. U trenutku kad sam vidio Andbaka, znao sam da mi se nešto sprema jer otprije ima pik na mene, zbog kazni koje mi je prije napisao, a Sud oslobodio. Zovem načelnika Policijske postaje Vrgorac Genia Dropulića i pitam ga: „Molim vas, recite mi čime sam ja to zaslužio da me se tretira kao najvećeg kriminalca, da mi se pretresa automobil, da me se drži na granici…Evo, vidim da se Andabak pojavio, je li to zbog njega?“

Načelnik sluša i odgovora:

– Sad ću ja vidjet što se događa.

Više se nije javio. Pitam policijske službenike kad će mi vratiti isprave, zašto su mi ih oduzeli…

– Evo, kad kolega (Andabak op.a.) završi posao, i on će vam objasniti zašto ste tu – odgovaraju mi, a policijska službenica uvodi me u jednu prostoriju u kojoj me čeka Andabak s mladim kolegama.

– Gospodine Primorac, hoćete li potpisati? – obraća mi se.

– Što potpisati?

– Zapisnik, ilegalno ste prešli granicu u Kašču, niste imali prometnu i vozačku dozvolu, osobnu…

– Gdje? Tko me je zaustavio? – čudim se ne mogu vjerovati što priča.

– Neću ništa potpisati, jer me nitko nije zaustavio, niti sam ilegalno prešao granicu u Kašču – odgovaram.

Gledam dok on piše u zapisnik da odbijam potpisati, kazna za navedene prekršaje iznosi 3700 kuna, a tu je i obavijest o ilegalnom prelasku granice (za taj prekršaj kazna se kreće od 2000 do 10.000 kuna) ako Sud utvrdi prekršaj.

– Molim te, daj mi dokumente da mogu ići, to neću preuzeti ni potpisati – govorim.

Gurao me iz prostorije

Andabak mi onda ugura kazne u vozačku dozvolu, kako bih ih preuzeo, protiv svoje volje. Ja pokušavam to izvaditi i ostaviti na pultu, no Andabak me počinje gurati iz prostorije rukama na opće čuđenje prolaznika, carinika i policajaca na graničnom prijelazu Orah – Orahovlje.

Onda dovikne kolegi: „Ako ostavi te kazne, dobit će kaznu i za bacanje službenih dokumenata!“
I tako se moja kalvarija nastavlja, no dokad, ministre Ranko Ostojiću, načelniče Marko Srdaveriću i zapovjedniče Geni Dropuliću? Dokad će me Davor Andbak progoniti i pisati kazne? Služi li njemu policijska uniforma i značka da bi se iživljavao na ljudima koji mu nisu po volji i zato što ih je Sud oslobodio njegova terora, pa opet vreba priliku kako bi im nešto stavio na teret.

Kako je sve ovo počelo? U „Slobodnoj“ sam napisao desetak tekstova o apsurdnosti pograničnog sporazuma između RH i BiH, u kojem do propusnice ne mogu doći ljudi koji imaju kuće i zemljište u pograničnom području, a imaju prebivalište izvan pograničnog područja (Makarska, Omiš, Split..).

Čak mi je u jednom razgovoru i načelnik Dropulić rekao da su poslali zahtjev ministrici Vesni Pusić. No, pisao sam kako se pojedinci iz vrgoračke policije, među kojim je najistaknutiji (ali nikad nisam spominjao imena) Davor Andabak, doslovno iživljavaju na sirotinji, bakama, djedovima koji idu na svoje njive, šumu…po Mijacima i Kašču, te im pišu kazne od 2000 do 10.000 kuna, kako bi skupili poene u postaji.
Špijunirao me

Što je Andabak napravio u ovom slučaju? Kuća mojih roditelja nalazi se u Kašču, deset metara od državne granice, s BH strane, a pošto je Andabak vjerojatno vidio da sam kod roditelja, odlučio je zaigrati igru. Zna da nemam pograničnu propusnicu jer većinu vremena provodim u Makarskoj, gdje imam i prebivalište.

No, zbog specifičnosti područja, moram proći uza samu granicu, kako bih došao do graničnog prijelaza Orah-Orahovlje, gdje sam i zaustavljen. Andbak je vjerojatno bio u Kašču i odlučio je, da bi izravnao prethodne račune sa mnom, reći da me je zaustavio u ilegalnom prijelazu granice, te da sam mu odbio dati dokumente, kako bi to na Sudu bilo uvjerljivije, odnosno da me Sud ovaj put ne može osloboditi.

Kad sam pošao od kuće, vjerojatno je nazvao kolege u PP Vrgorac rekavši mu da sam izmaknuo policijskoj kontroli, te da me zaustave na graničnom prijelazu. No, Andbakov se i ovaj put malo preračunao jer njegov kolega koji je s njim bio u smjeni, Rade Šimunović, ako neće griješiti dušu, može reći da me je prvi put taj dan u subotu, vidio na graničnom prijelazu Orah – Orahovlje, na kojem sam ušao u RH. Znači, nisam u Kašču ilegalno prešao granicu, niti sam odbio policijsku zapovijed.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend