Novinarka koja je presjekla žicu na mađarskoj granici: Za pristalice ograda sam strani plaćenik

„Slede ti krivična prijava, pa ćeš sudu u Mađarskoj objasniti seču žice.“, „Ja ću da te pljunem u lice, a sud će da ti odreže par godina. Ti si običan kriminalac!“, „Treba da te je sramota čime se baviš. Uništavaš tuđu imovinu i ponosiš se time“, Teško mi je da poverujem da neko „zapuca“ iz Beograda na granicu i tamo se eksponira, rizikuje tužbu, seče žicu i pravi cirkus od sebe bez nekog podstreka sa strane. U prevodu, mislim da vas neko finansira da ovo radite i da ste plaćeni da propagirate i potpomažete islamizaciju Evrope. Tu priča o vašoj humanosti pada u vodu, jer ne može biti human onaj ko pomaže drugima, a protiv interesa sopstvenog naroda“

Ovo su tek neke od poruka koje je, nakon jučerašnjeg presijecanja žice na granici između Srbije i Mađarske dobila beogradska novinarka Milica Mančić Stojković, koja je na društvenim mrežama pokrenula inicijativu „No Fences in Europe“. Iako je sam čin presijecanja žice bio simboličan, snažna poruka koju su Milica i njen kolega, mađarski novinar Gyorgy Kakuk, jučer poslali, daleko je odjeknula. Događaj su popratili gotovo svi mediji u regiji, intervju je dala i austrijskim novinama, a vijest o presijecanju žice objavio je i Guardian. Time je definitivno potvrđena ona da se „dobar glas daleko čuje“, no na žalost ne i ona da se „dobro uvijek dobrim vraća“. Čak i čin humanosti na ovim prostorima nerijetko je okidač za negativne komentare i poruke koje najčešće upućuju oni, nedovoljno hrabri, da iza svojih riječi stanu pravim imenom i prezimenom.

Milica je za Index otkrila što poručuje onima koji strahuju od vala izbjeglica, urušavanja europske kulture i islamizacije ovih prostora.

„Nije Europa od jučer pa da je sruši… koliko izbjeglica? Ove godine ih je došlo oko 300.000. Nas, pak, ima preko 700 milijuna! Ovaj demografski val ćemo osjetiti, sigurno, problema će biti, ali valjda je naša kultura dovoljno jaka da to izdrži – ako nije, onda i treba propasti. Ako ćemo vi i ja sutra pristati da ne vozimo auto i ako ćemo poći u džamiju, onda nam sva naša kultura i vjera ne vrijedi ništa! Ne vrijedi da se ubjeđujemo oko toga što će biti, kada ni vi ni ja nećemo jedni drugima povjerovati. Možemo prihvatiti da mislimo različito. Pokušavam se boriti za ono u što vjerujem. Nisam naivna da mislim da među stotinama tisuća imigranata nema, recimo, džihadista i ekstremista. Ali, mislim da prije svega i usprkos svemu moramo biti humani prema ljudima koji su de facto u nevolji i ne odustajati od svog načina života, a navikli smo živjeti bez ograda. Ne želim živjeti u zemlji koja liči na logor jer je sa svih strana opasana bodljikavom žicom. Izbjeglica je danas vise nego juče, što potvrđuje da ta ograda nikoga ne sprečava. Osim sto je simbol podjela, ta grozota ničemu ne sluzi, Zapravo, služi – pravi posao krijumčarima u čijim kamionima umiru ljudi“, poručila je beogradska novinarka Milica Mančić Stojković dodajući da mnoge pristalice zidova i ograda od bodljikave žice , priželjkuju da bude strogo kažnjena.

 Foto: Snežana Nikolić