Okončanje najdužeg suđenja za ubistvo u istoriji Malte ostavilo je zemlju u previranju, a ožalošćenu porodicu i dalje u potrazi za odgovorima, piše Gardijan.
U sredu u 19.30 sati, uzdasi i povici odobravanja odjekivali su sudnicom broj 22 u Palati pravde u Valeti, kada je porota proglasila nevinim biznismena optuženog da je naručio ubistvo istraživačke novinarke Dafne Karuane Galicije.
Jorgen Fenek (44) suočavao se sa doživotnom kaznom zatvora da je proglašen krivim. Sada, posle gotovo sedam godina provedenih naizmenično u pritvoru i na slobodi, može da se vrati privilegovanom životu naslednika jednog od najvećih bogatstava na Malti.
Karuana Galicija je u svojim tekstovima bila usmerena na brojne moćne ličnosti, uključujući Feneka i političare sa kojima je bio blizak. Njena otkrića, kao i posledice njene nasilne smrti u eksploziji automobila-bombe u oktobru 2017, na kraju su dovele do ostavke premijera Džozefa Muskata i nekoliko članova njegove vlade.
U roku od nekoliko nedelja uhapšena su trojica plaćenih ubica optuženih za postavljanje bombe. Dvojica su osuđena na doživotni zatvor nakon što su priznala ubistvo, dok je treći dobio ublaženu kaznu od 15 godina zatvora u zamenu za svedočenje protiv saučesnika.
Posle odluke donete u sredu, dugotrajna potraga za osobom koja ih je angažovala mora da počne iznova.
Lider opozicije Aleks Borg zatražio je da parlament prekine letnju pauzu i ponovo zaseda, kao i da vlada preduzme mere za jačanje zaštite novinara i borbe protiv korupcije.
„Verujemo da je novinarstvo kičma demokratije“, rekao je za Gardijan, ocenjujući neuspeh da se pronađu odgovorni kao mrlju na vladi Laburističke partije, koja je na vlasti od 2013. godine.
„Ne brini za mene, niko ne može da me dira“
Porodica Karuane Galicije opisala je presudu kao „uskraćivanje pravde“.
Državni tužilac razmatra mogućnost žalbe i ponavljanja suđenja. Izgledi za uspeh možda su mali: obe optužbe protiv Feneka odbačene su većinom glasova porote 8 prema 1.
Bilo je potrebno devet godina, neumorna kampanja porodice i odlučnost jednog sudije da bi Fenek stao pred porotu. Na kraju su poverovali njegovim rečima. Tokom svedočenja bio je kategoričan:
„Nikada nisam naručio ubistvo Dafne Karuane Galicije, niti bilo koga drugog. Nisam imao nikakvu ulogu u njenom ubistvu.“
Jorgen Fenek oslobođen je optužbi za saučesništvo u namernom ubistvu i udruživanje sa namerom izvršenja krivičnog dela.
Iako identitet nalogodavca ostaje misterija, suđenje je pokazalo pune razmere izazova sa kojima su se suočavali oni koji su tragali za ubicama Dafne Karuane Galicije.
Svedok za svedokom govorio je o pokušajima da se istraga ubistva blokira i sabotira. Dok su detektivi pokušavali da identifikuju sve umešane – od proizvođača bombe i izvršilaca do njihovog krajnjeg nalogodavca – čuli su dokaze da su najosetljiviji detalji istrage dospevali do neovlašćenih osoba. Ono što je najviše zabrinjavalo jeste tvrdnja izneta pred porotom da je veliki deo tih informacija dolazio od desne ruke premijera.
„Ne brini za mene, niko ne može da me dira“, čuje se kako Fenek govori na tajnim snimcima koji su predstavljali jedan od ključnih dokaza protiv njega i koji su pušteni poroti.
Čovek koji je napravio te snimke bio je taksista Melvin Teuma, koji je svedočio da je bio posrednik između Feneka i bombaša. Bio je ključni svedok tužilaštva, pošto je dve godine nakon ubistva dobio pomilovanje u zamenu za svedočenje.
U julu 2020. godine prebačen je u bolnicu u kritičnom stanju. Savladan grižom savesti, pokušao je samoubistvo dok je boravio u sigurnoj kući, a bila je potrebna intenzivna podrška da bi ponovo mogao da svedoči.
Ono što sledi jeste priča o potrazi za odgovornima, zasnovana na pretpretresnim ročištima, samom suđenju i povezanim sudskim postupcima.
Istraga koja ju je potpuno zaokupila i koja će je koštati života
Poslednjeg leta svog života Karuana Galicija bila je duboko izolovana.
Kao mlađa žena nije bila samo briljantna već i upečatljivo lepa, sa krupnim minđušama i sjajnom crnom kosom. Bila je suosnivač nacionalnih novina, izdavač magazina o životnom stilu i postala je jedna od najčitanijih kolumnistkinja na Malti, dok je istovremeno podizala trojicu sinova.
Kasnije ju je potpuno zaokupilo istraživačko novinarstvo.
Njen blog „Running Commentary“ bio je među najčitanijim informativnim sajtovima na Malti, ali su je njegova popularnost i njene često oštre satire javnih ličnosti učinile metom.
Imala je gotovo podjednako mnogo protivnika koliko i obožavalaca, a na društvenim mrežama nazivana je „vešticom“. Bilo je podmetanja požara, a porodični psi su ubijeni.
„Brinuo sam za nju“, rekao je na suđenju njen srednji sin Endru. „Atmosfera oko nje bila je užasna. Ljudi su zurili u nju u Valeti. Nije izlazila iz kuće.“
Karuana Galicija je znala da je ugrožena i već je počela da menja svakodnevne navike. Radi dodatne bezbednosti vozila je iznajmljeni automobil.
Upravo u tom automobilu ubijena je 16. oktobra 2017. godine, u 53. godini, svega nekoliko metara od svoje kuće. Bomba postavljena ispod vozačevog sedišta raznela je vozilo, a zapaljeni ostaci bili su razbacani po putu i obližnjem polju.
Zabarikadirani u svom domu, sklanjajući se od medijske oluje, Dafnini sinovi i njen udovac Piter pitali su se kome mogu da veruju. Bili su uvereni da njen novinarski rad krije tragove, ali i da osetljiv materijal o izvorima ne mogu da predaju policiji.
Njen najstariji sin Metju, softverski inženjer koji je bio deo novinarskog tima nagrađenog Pulicerovom nagradom za „Panamske papire“, ogromno curenje podataka o ofšor kompanijama, predložio je da kontaktiraju novinare van Malte.
„Nisam imao resurse da sam vodim istragu“, rekao je poroti na Fenekovom suđenju.
Obratio se Gardijanu, koji se pridružio Rojtersu, neprofitnoj organizaciji Forbidden Stories i drugim medijima i organizacijama kako bi formirali „Daphne Project“.
Pre smrti, Karuana Galicija objavila je niz priča koje su gurnule maltešku vladu u skandal. U „Panamskim papirima“ pronašla je dokaze da su ministar energetike Konrad Mici i šef kabineta premijera, biznismen koji je postao politički operativac Kit Šembri, osnovali ofšor kompanije kojima se upravljalo preko anonimnih trastova. Objave koje je napisala, a koje su pročitane tokom suđenja, ukazivale su da je verovala da su planirali da ih koriste za primanje mita.
Te optužbe sada su predmet krivičnog postupka u kojem se Fenek, Šembri, Mici i drugi izjašnjavaju da nisu krivi za korupciju, trgovinu uticajem i zločinačko udruživanje.
U trenutku smrti, Karuana Galicija je dobijala informacije iz procurelih podataka o velikom državnom ugovoru – koncesiji za izgradnju gasne elektrane vredne 500 miliona evra, koja je trebalo da snabdeva električnom energijom nacionalnu mrežu.
Podaci su poticali sa servera kompanije Electrogas, koja je gradila elektranu. Jedan od njenih akcionara bio je Fenek, a prepiska elektronskom poštom ukazivala je da je imao ključnu ulogu, vodeći komunikaciju sa vladom i refinansiranje važnog bankarskog kredita.
Porota je čula da je Karuana Galicija na svom blogu taj projekat opisala kao „čarobnu novu elektranu korupcije“.
Tužilaštvo je u završnoj reči tvrdilo da je Fenekov motiv za naručivanje njenog ubistva bio sprečavanje novih otkrića.
Podaci iz Electrogasa podeljeni su sa projektom „Daphne Project“. Dok su novinari pregledali dokumentaciju i pratili tokove novca, inspektor za ubistva Kit Arno tragao je za ubicama.
U početku je brzo napredovao zahvaljujući FBI-ju. Tim američke agencije za analizu mobilnih telefona nalazio se u Evropi kada je bomba eksplodirala i odmah je preusmeren na Maltu, gde je stigao u roku od nekoliko sati.
Plaćene ubice, braća Džordž i Alfred Deđorđo, i njihov saučesnik Vinsent Muskat koristili su jednokratne telefone, ali su bili neoprezni jer su ih često nosili zajedno sa svojim uobičajenim mobilnim telefonima.
FBI je uspeo da ih poveže sa zločinom, prateći SMS poruku koju je Džordž poslao kako bi aktivirao bombu. U decembru 2017. sva trojica su uhapšena.
U aprilu 2018. Vinsent Muskat rekao je policiji da je spreman da svedoči protiv svojih saučesnika u zamenu za blažu kaznu. Iako izvršioci nikada nisu znali identitet krajnjeg nalogodavca, Muskat je znao ime posrednika: Melvin Teuma.
Ceo tekst pročitajte OVDE.
Živeti novinarstvo do poslednjeg daha
Ubistvo u Ulici Slavka Ćuruvije
Silovanje ili cenzura: Na šta to smrdi Pepe le Tvor?
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.