30. jun 2022.

Da li bi nam bilo bolje: Šta sadrže predlozi za izmenu medijskih zakona koji nikad nisu stigli ni na dnevni red Skupštine Srbije

Da su 2017. i 2018. godine usvojeni neki od predloga za izmenu Zakona o elektronskim medijima, kao što je obaveza članova Saveta REM-a da oduzmu dozvolu emiterima koji uporno krše zakon ili da će ukoliko žmure na kršenje zakona i etičkog kodeksa emitera biti razrešeni dužnosti, danas bismo možda imali uljudniju medijsku scenu. Ipak, ovi i slični predlozi za izmenu medijskih zakona nikada nisu stavljeni na dnevni red Narodne skupštine, jer, kako veruju naši sagovornici, vlast želi da građane drži u medijskom mraku, te ni po koju cenu neće odustati od kontrole nad medijima

Foto; Jana Nikolić SĆF

Otkako je paket tzv. medijskih zakona usvojen u Narodnoj skupštini 2014. godine, ta tri zakona pretrpela su tek kozmetičke izmene, dok čak 14 predloga o izmenama tih zakona nije usvojeno, pa su i dalje u skupštinskoj proceduri. Do danas je podneto šest predloga za izmenu Zakona o elektronskim medijima (ZEM) i po četiri predloga za izmenu Zakona o javnom informisanju i medijima (ZJIM) i Zakona o javnim medijskim servisima (ZJMS).

Veći broj predloga za izmenu ZEM-a odnosi se na rad Saveta Regulatornog tela za elektronske medije (REM), kroz pojačavanje zakonske obaveze članova Saveta da kontinuirano prate i reaguju na kršenja pravila u elektronskim medijima. Predlaže se da se doda novi stav da su članovi Saveta dužni da zastupaju javni interes, da mogu da budu razrešeni ukoliko ne reaguju na kršenje etičkih normi kod emitera, da moraju da oduzmu dozvolu emiteru ukoliko nastavlja da krši zakone i pravila i pored izrečene mere…

„Ako nije vršio nadzor i kontrolu nad radom pružalaca medijskih usluga, nije ukazivao na neprofesionalno izveštavanje i kršenje etičkih standarda u medijima, nije reagovao na nepoštovanje obaveza koje se odnose na programske sadržaje predviđene ovim zakonima i uslove pod kojim je izdata dozvola, član Saveta može biti razrešen“, navodi se u članu 4 predloga izmena ZEM-a koji je 8. decembra 2017. podnela tadašnja narodna poslanica grupe Dosta je bilo Ana Stevanović, doktorka nauka u oblasti medija i umetnosti.

Problemi isti kao pre pet godina

Osvrćući se na predlog podnesen pre pet godina, dr Stevanović za Cenzolovku kaže da je i tada znala da ne postoje nikakve šanse da predlog bude usvojen zato što je bila praksa da inicijative opozicije i ne stignu do dnevnog reda. Objašnjava da se prilikom pisanja rukovodila isključivo interesom javnosti za objektivnim i istinitim informisanjem, kao i bespogovornim poštovanjem medijske etike. Dodaje da je, nažalost, potreba za tim odredbama aktuelna i danas.

Među predloženim odredbama za izmenu ZEM-a ističemo i obavezu da se članovi Saveta biraju iz redova uglednih stručnjaka (samo iz oblasti medija, dramskih umetnosti i kulture), koji su osnovne studije završili u roku od pet godina, imaju najmanje 10 godina relevantnog iskustva u oblasti medija, informisanja i kulture na pozicijama glavnog i odgovornog urednika, producenta i profesora u kulturi i medijima. Podsetimo, u aktuelnom Zakonu o elektronskim medijima, članovi Saveta se „biraju iz reda uglednih stručnjaka iz oblasti koje su od značaja za obavljanje poslova iz nadležnosti Regulatora (medijski stručnjaci, ekonomisti, pravnici, inženjeri telekomunikacija i sl.)“, pa je tako jedan član sadašnjeg sastava Saveta REM-a doktor industrijskog inženjerstva.

Osim izmena medijskih zakona koje su predložili poslanici i građani, ni izmene medijskih zakona koje je predložila Vlada u prošlom sazivu nisu usvojene

U predlozima za izmene ZEM-a nekih drugih poslanika podseća se da su na nepravilnosti u radu REM-a ukazale brojne nevladine organizacije, medijska udruženja i međunarodne organizacije, zbog nedostatka bilo kakve reakcije na kršenje principa medijskog pluralizma, kršenja ljudskih prava, diskriminacije, govora mržnje i neravnomernog predstavljanja političkih programa i kandidata u programskim sadržajima emitera.

„Neophodno je pojačati zakonsku obavezu REM-a da kontinuirano prati i reaguje na kršenje pravila u elektronskim medijima, i obezbedi dostupnost informacija od javnog interesa“, stoji u predlogu izmena ZEM-a od 18. decembra 2017. godine koji je inicirala narodna poslanica Maja Videnović ispred poslaničke grupe Demokratske stranke.

Među predlozima za izmenu ZEM-a našao se i predlog više od 36.000 građana za ograničavanje emitovanja rijaliti programa. Inicijativu je pokrenulo Udruženje za zaštitu ustavnosti i zakonitosti (UZUZ), a osim člana po kojem rijaliti programi ne mogu da se emituju uživo, već samo odloženo, i to samo noću od 23 do 6 ujutro, navodi se i da su emiteri dužni da svakog dana obezbede po pola sata dečjeg programa i isto toliko vremena za program za maloletnike.

Predlog zakona je ušao u skupštinsku proceduru u decembru 2019. godine, ali se do danas nije našao na dnevnom redu Narodne skupštine. Proces usvajanja je, kako je rekao prošle godine za Cenzolovku Savo Manojlović, predsednik UZUZ-a, kočilo i Ministarstvo kulture i informisanja, koje nije dalo mišljenje na predlog zakona.

Najsvežiji predlog za izmenu ZEM-a jeste predlog Marjana Rističevića, poslanika liste Aleksandar Vučić, iz marta 2021. godine, koji je, kako smatraju sagovornici Cenzolovke, zabrinjavajući i predstavlja pretnju po demokratiju.

Radio-televizija Uža Srbija?!

Ana Stevanović je 2018. godine podnela i predlog zakona o izmenama i dopuni Zakona o javnim medijskim servisima, koji je imao za cilj profesionalizaciju javnog servisa kroz unošenje načela potpune nezavisnosti javnih servisa od svake vrste i oblika političkog i ekonomskog uticaja, poštovanje etičkih kodeksa i profesionalnih načela u izveštavanju, kao i odbranu nezavisnosti uređivačke politike.

Značajna promena, kako stoji u predlogu, jeste zabrana zloupotrebe aktuelnih političkih funkcija u informativnim programima javnih servisa. Ovim predlogom zakona uvodi se i odredba prema kojoj generalni direktor ne može biti lice koje je član političke partije, niti lice koje je u periodu kraćem od pet godina od dana imenovanja bilo u političkoj partiji.

Ne možemo govoriti o dobroj parlamentarnoj praksi kada se poslanički predlozi ne razmatraju, posebno kada su u pitanju zakonski predlozi koje su podneli građani (Vladana Jaraković, CRTA)

„Donošenje zakona sprečava dalje štetne posledice neadekvatnog, neistinitog i pristrasnog izveštavanja javnog servisa čime se unazađuje kompletan medijski sistem u zemlji“, zaključuje se u predlogu izmene zakona.

Komentarišući ovaj član, Ana Stevanović zaključuje da programi javnog servisa, i to prvenstveno informativni, ne nude objektivne informacije svojim gledaocima i javnosti, iako je njihova dužnost da informišu javnost na način koji pruža uvid u obe strane. Ona dodaje da je „tragično to što se na javnom servisu nije izveštavalo ni o jednoj aferi koju su plasirali predstavnici opozicije, što se nije govorilo o korupciji, o stanju u EPS-u dok je na njegovom čelu bio nestručni Grčić i o inflaciji kojoj smo svedoci, jer to su teme koje se tiču građana i koje bi svaki ozbiljan javni servis morao da obradi“. I kada bi se opozicioni političari pojavljivali u emisijama sa predstavnicima vlasti, takve emisije bi obilovale konfliktima, napominje naša sagovornica, što je ljude masovno navodilo ili da promene kanal ili da ugase televizor.

Interesantno rešenje za izmenu Zakona o javnim servisima ponudio je dr Blagoje Bradić, poslanik iz redova poslaničke grupe Zajedno za Srbiju, kojim je predviđeno da se zakonom uredi postojanje i rad javne medijske ustanove ,,Radio-televizija Uža Srbija“, s obzirom na to da regulativa ne prepoznaje regionalni razvoj putem ravnomernog informisanja.

Za zakonske predloge građana niko ne mari

Zakoni u proceduri koji nisu stigli na dnevni red, po pravilu se ne povlače, ali suštinski o njima više ne mogu da odlučuju poslanici Skupštine ako poslanik koji ih je predložio više ne sedi u skupštinskoj klupi, jer više nema ko da ih predstavlja, pojašnjava Vladana Jaraković, pravnica u Centru za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA). Jedino u slučaju da poslanik ponovo bude izabran u narednom skupštinskom sazivu za poslanika, onda može i dalje da „gura“ svoj predlog zakona.

Jaraković objašnjava za Cenzolovku da su malo drugačija pravila za zakone koje predlože građani, o kojima poslanici Skupštine Srbije moraju da odlučuju. Samo se ne zna kada. Jer prethodni Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi nije predviđao rok za stavljanje predloga zakona na dnevni red, dok novi zakon ispravlja taj nedostatak i ostavlja rok od šest meseci da Skupština to učini.

Jedina šansa da se promeni medijska scena u Srbiji jeste promena ove vlasti. Ko misli drugačije, taj ili nije dovoljno pronicljiv ili laže sebe (Nedim Sejdinović, pisac i novinar)

„Ne možemo govoriti o dobroj parlamentarnoj praksi kada se poslanički predlozi ne razmatraju, posebno kada su u pitanju zakonski predlozi koje su podneli građani. Među tim zakonima su i dva predloga građana za izmenu zakona iz 2007. godine“, ističe Vladana Jaraković.

Kada su u pitanju izmene medijskih zakona, razlog za izbegavanje raspravljanja o njima je, prema mišljenju Ane Stevanović, nastojanje da se „uguši svaki glas koji bi ukazao na katastrofalnu situaciju u medijima, na odgovorne koji su to dozvolili, ali i na nalogodavce kojima i te kako odgovara ovakva medijska scena jer zahvaljujući držanju građana u medijskom mraku, uspevaju da bez smetnje ispune sve svoje interese bez ikakvog straha od medija ili uvida javnosti“.

Nedim Sejdinović, novinar i pisac, ocenjuje za Cenzolovku da je glavna strategija ove vlasti da kada treba da uradi nešto što njoj ne ide u prilog, „beskrajno odugovlači i mrcvari celo društvo, organizacije i pojedince koji predlažu i zagovaraju određene promene“.

Dodaje da je proces donošenja zakona i strategija mučan i dugačak, i da ako se pod pritiskom neke izmene zakona koje ne odgovaraju vlasti i usvoje, vlast će ih jednostavno ignorisati. Smatra da državom vlada ignorisanje zakona i prava, i to na svakom koraku.

„Naprednjačka vlast neće odustati od kontrole nad medijima ni po koju cenu, nikada, čak će uraditi sve da i one disonantne tonove ućutka i kanališe. Oni vladaju nama, našim životima i novcem zahvaljujući kontroli medija, i dodatno korupciji i kriminalu. Jedina šansa da se promeni medijska scena u Srbiji jeste promena ove vlasti. Ko misli drugačije, taj ili nije dovoljno pronicljiv ili laže sebe“, zaključuje Sejdinović.

Medijska deponija uz amin Regulatora

Prema mišljenju Ane Stevanović, Savet REM-a je danas, kako se čini, samo formalno telo koje je u potpunosti pod kontrolom režima. Napominje da je bilo nekoliko svetlih primera neslaganja sa većinom članova, najčešće od strane Judite Popović.

„Iako imaju zakonska ovlašćenja da urede i nadziru medije u Srbiji, većina članova Saveta REM-a dozvolila je ovu medijsku deponiju u kojoj živimo godinama, koja je zatrovala ovdašnje društvo, promovisala nasilje kao željeni i dozvoljeni oblik ponašanja, legitimizovala verbalnu, ali i fizičku agresiju kao dominantne oblike komunikacije u našem društvu i onemogućila ravnomernu zastupljenost svih relevantnih političkih aktera svesno promovišući i dozvoljavajući jednoumlje. Šteta koju su članovi Saveta REM-a naneli ovom društvu, tako što nisu reagovali na nasilje i što su godinama okretali glavu od sadržaja koji su u potpunosti neprimereni – nenadoknadiva je“, kaže Stevanović.

Medijski sistem je složen i svaka karika mora da funkcioniše, zato mi se čini da ovim poboljšanjima pokušavamo da zakrpimo samo jednu rupu u čamcu na čijem he dnu hiljadu rupa (Ana Stevanović, bivša poslanica)

Ona smatra da su preduslovi za poboljšanje medijske slike izmene zakona, zatim njihova implementacija, ali napominje da je to samo prvi korak.

„Medijski sistem je složen i svaka karika mora da funkcioniše, zato mi se čini da ovim poboljšanjima pokušavamo da zakrpimo samo jednu rupu u čamcu na čijem je dnu hiljadu rupa. Medijska scena se može popraviti za mesec dana ukoliko bi članovi Saveta REM-a bili vrhunski profesionalci u svom poslu, ljudi poštovani u javnosti i u medijskim krugovima, oni koji bi bili svesni pozicije i odgovornosti koje imaju i koji bi se posvetili čišćenju ove medijske kaljuge koja nas svakog dana zapljuskuje. To je samo jedan korak, a drugi se odnosi na same medijske radnike među kojima ima sjajnih i odgovornih ljudi, a koje su ovi drugi, nesavesni i neprofesionalni, nekako preglasali i sklonili u stranu. Medijska scena uvek zavisi od ljudi koji je čine, a posebno od onih koji ni po koju cenu neće da odstupe od etike, profesionalizma i svesti o opštem interesu javnosti, ma koliko veliki pritisci bili sa kojima se susreću“, zaključuje Stevanović.

Osim izmena medijskih zakona koje su predložili poslanici i građani, ni izmene medijskih zakona koje je predložila Vlada u prošlom sazivu nisu usvojene. Kako smo već pisali, iako je Akcioni plan za sprovođenje Medijske strategije 2020-2025. oročen do kraja 2022. godine, nijedan od tri ključna medijska zakona čije izmene taj dokument previđa nije usvojen, a veliki broj mera nije realizovan.

 

#EU ZA TEBE
Ovaj tekst izrađen je u okviru projekta: „Vratimo se na početak – Parlament kao osnova vladavine prava“ koji je finansiran od Evropske unije. Za njegovu sadržinu isključivo je odgovoran medij Cenzolovka.rs i ta sadržina nipošto ne izražava zvanične stavove Evropske unije

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend