
Poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković ocenila je danas da je karikatura u novom broju nedeljnika NIN, u kojoj je napravljeno poređenje sa liderom nacističke Nemačke Adolfom Hitlerom neprimerena i uznemiravajuća.
U jeku novih tenzija na Severu Kosova, jedna tema koja još od petka takođe dominira jesu brojni napadi na novinare. Društvo novinara Kosova svakodnevno izdaje saopštenja u kojima registruje slučajeve napada na medijske radnike, a do juče ih je prema ovoj statistici bilo 18 – svi usmereni na novinare koji izveštavaju na albanskom. I danas, takođe, javljaju o novim napadima, a ova tema je posebno internacionalizovana i deo je obraćanja i premijera Kurtija.
Viši sud u Beogradu presudio je da Udruženje Fruškać mora da plati 114.800 dinara plus kamate, jer su na svom Instagram nalogu podelili fotografiju na kojoj su ih prethodno čak i označili.

Kako u praksi izgleda ekstremna medijska pristrasnost imali smo priliku da vidimo prethodnih dana. Vikend za nama obeležila su dva politička skupa u Beogradu. Na najčitanijim portalima jedan skup je bio veličanstven, hrabar i dostojanstven, a drugi licemeran i kontradiktoran. Ono što je još upečatljivije je da su izveštavajući o skupu „Srbija nade”, a potom o protestu „Srbija protiv nasilja” najmanje četiri portala iz minuta u minut objavljivali iste vesti, sa gotovo identičnim naslovima i istovetnim fotografijama.

Učesnike skupa Srbija protiv nasilja vlast je konačno prestala da broji. Ali, tu gde prestaje brojanje, počinje diskreditacija. A poslednji protest, održan u subotu 28. maja, nije diskreditovao samo onaj ko nije pokušao. Među onima koji jesu pokušali, prednjače provladini mediji i njihovi analitičari.

Od dolaska Srpske napredne stranke na vlast, gotovo da nije bilo godine bez protesta. Oni postaju sve masovniji od rušenja u Savamali 2016. godine, a nakon njih su se desili i „Protesti protiv diktature“, „1 od 5 miliona“, potom demonstracije protiv kovid mera 2020. kada je policija tukla građane, a onda i okupljanja ekoloških aktivista protiv Rio Tinta koji su blokirali i saobraćajnice. Ovih nedelja smo u novom, po nekim procenama i najmasovnijem talasu protesta dosad, „Protiv nasilja“. Raskrikavanje više od pet godina prati kako mediji izveštavaju o svim ovim događajima pa smo izdvojili osam najčešćih medijskih manipulacija koje treba imati na umu.
Direktorka beogradskog Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja Ivana Stevanović apelovala je danas na medije da o tragedijama koje su pre tri nedelje zadesile pre svega porodice žrtava, ali i društvo u celini daju blagovremene i tačne informacije koje dalje neće stigmatizovati žrtve.

Po cenu da budu izložene nerazumevanju okoline, novoj viktimizaciji, tabloidima koji ih optužuju, pojedine žene su 2021. godine ipak javno progovorile o seksualnom nasilju. Šta je sa njima danas, pošto su izašle u javnost ili podnele krivične prijave? Kako se nose sa posledicama izveštavanja medija ili sudskog procesa otvorenog za javnost, u kojima se detaljno govorilo o njihovom privatnom i intimnom životu?
„Dobio sam informaciju od zaposlenih u Pinku da je Željko Mitrović pre neki dan održao sastanak sa svojim urednicima i naredio im da se utrkuju u napadima na mene. To Željko Mitrović ne može da radi sam, on nema taj mentalni sklop. On uvek traži nečiju zaleđinu; u ono vreme Mira – Vučelić, a u ovo videćemo ko“, rekao je pre 20 godina jagodinskoj televiziji Palma plus Nebojša Čović, tadašnji potpredsednik Vlade Srbije.
Predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Željko Bodrožić izjavio je danas da izveštavanje provladinih medija o protestima u potpunosti podseća na ono iz 90-ih godina prošlog veka.
Predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Željko Bodrožić izjavio je danas da izveštavanje provladinih medija o protestima u potpunosti podseća na ono iz 90-ih godina prošlog veka.

Srbija je ponovo, 3. 4. i 5. maja, kao i danima potom, bila u centru interesovanja svetske javnosti zbog dva masovna zločina koja su se desila u centru Beograda, prigradskoj beogradskoj opštini Mladenovac i na teritoriji grada Smedereva. Nejasno je da li postoji veza između tragedija, odnosno da li je mladenovačko-smederevski egzekutor bio motivisan prethodnim masakrom u osnovnoj školi na Vračaru, bez obzira na to što su mnogi ove zločine na različite načine tretirali kao celinu. Neki kao posledicu kulture nasilja koja, kako kažu, dominira u Vučićevoj Srbiji, a drugi kao konsekvencu otklona od pravoslavlja, „tradicije“ i prodora „zapadnih vrednosti“.