06. okt 2017.

Lažne vesti sve veći problem, rešenje u obrazovanju čitalaca

Sve je više takozvanih "lažnih vesti" na internetu. One, po mišljenju nekih, donose mnogo novca. Borba protiv ovakvih vesti biće dugotrajna i u nju će države morati da se uključe, ali ne uvođenjem cenzure, nego obrazovanjem građana kako da prepoznaju ove vesti, ocenili su gosti u emisiji N1 direktno.

Programski direktor Share fondacije Đorđe Krivokapić, bloger Tibor Jona, novinar iz Skoplja Zoran Gega Madžoski i glavni urednik magazina Start iz Sarajeva Dario Novalić ocenili su gostujući na N1 da je plasiranje lažnih vesti smrt za demokratiju, ali da rešenje problema nije kontrola tih vesti, već obrazovanje.

„Za mene je suštinsko pitanje kako se boriti protiv lažnih vesti i ja mislim da je obrazovanje najbitnije. Ljudska istorija je istorija lažnih vesti. Znate li vi koliko ljudi misli da je Napoleon bio nizak čovek. A to je britanska propaganda, on je za ono vreme bio čovek normalne visine“, rekao je Tibor Jona.

On kaže da plasiranje lažnih vesti zbog političkog konteksta nije ništa novo, samo da je u sadašnje vreme to mnogo lakše, jer nisu potrebni papiri, infrastruktura, fizička distribucija, već svega par klikova. Rešenje vidi u obrazovanju čitalaca.

„Mi imamo obrazovanje za vožnju auta, ali nemamo za korišćenje visoke tehnologije. Za to nam ne treba dozvola ali nam treba obrazovanje“, smatra Jona.

Dario Novalić smatra da je „širenje lažnih vesti smrt za demokratiju“, i da „ono što nama treba poslednjih 30-40 godina je novi predmet – medijska pismenost“.

„Da ne govorimo kao naši očevi – ‘tako je pisalo u novinama, mora da je tako’, sada imate ‘pisalo je na webu, mora da je tako’…Moramo da preispitujemo sve šta čitamo na internetu. Pa mala deca pitaju za sve što im nije jasno, moramo i mi pitati“, rekao je Novalić.

U emisiji je prikazana reportaža CNN-a o makedonskom gradu Velesu, koji je šaljivo nazvan Trampovim Velesom, jer je za vreme kampanje u Sjedinjenim Američkim Državama, iz tog grada potekao veliki broj lažnih vesti o, sada, američkom predsedniku Donaldu Trampu. Reporterka CNN-a Isa Suarez razgovarala je sa nekim od momaka koji su pravili portale sa kojih su širili lažne vesti o Trampu, a preko kojih su za vreme kampanje u SAD, kako kažu, zarađivali i do 2.500 dolara za jedan dan.

Vesti na nekim stranicama su potpuna laž, a neke mešaju laži i istine, kaže u prilogu Suarez. Cilj ovakvih vesti je što više klikova i deljenja, sve u nadi da će se ta vest proširiti internetom i postati „viralna“.

U tu svrhu danas se koriste društvene mreže poput Fejsbuka i Tvitera. „Pošto Fejsbuk vrlo brzo briše lažne profile, ja kupim prave profile od dece, menjam ih u američka imena i sa njih širim lažne vesti“, kaže jedan od kreatora lažnih vesti. „Već se spremamo za američke izbore 2020. godine, moramo da pripremimo fan stranice, da nakupimo lajkove na stranicama“, kaže drugi Makedonac.

Na pitanje koliko su zaradili na lažnim vestima, jedan od kreatora iz Velesa kaže da je u dnevno zarađivao od dve do 2,5 hiljade dolara tokom kampanje za američke izbore.

Ogromne zarade od kreiranja lažnih vesti?
Novinar iz Makedonije Zoran Gega Madžoski rekao je da su se mediji u Makedoniji bavili fenomenom lažnih vesti.

„Lavina je krenula početkom izbora u SAD. Javio se fenomen da su ljudi iz Velesa bili motivisani da rade lažne vesti o Trampu. I nije samo Veles bio u toj priči, ali je recimo iz Velesa potekla vest koja je imala 480.000 aktivnosti s naslovom kako Hilari Klinton hvali Trampa da je on nepotkupljiv“, objašnjava Madžoski.

On smatra da je zarada koja se pominje o 2.500 dolara dnevno zarade nije baš moguća, s obzirom da ni Gugl Ads nije zarađivao toliko u to vreme.

Moguće je, smatraju sagovornici N1, da su u tu priču uključeni još neki koji su pružili podršku kreatorima lažnih vesti.

„Ja verujem da može da se zaradi toliko. Ovoliki se svet obogatio na netu, mogli su i ovo mladići. Da li se to desilo, sumnjam, jer mi deluje kao neka romantična priča – siromašni mladići iz Makedonije koji su se odmetnuli i zaradili“, objašnjava Tibor Jona.

Dodaje da ipak, da biste učestvovali u industriji lažnih vesti, mora neko da stoji iza vas. Osim same želje da kreirate te vesti, mora da postoji politička priča. Zašto su odabrali Trampa i to baš u tom trenutku?…Dajte da vidimo. Ako krenemo da raščivijamo tu pojavu, ko zna do kakvog centra bismo stigli…A ovaj prilog mi je sulud, jer romantizune nešto što je de facto kriminal“, smatra Jona.

Đorđe Krivokapić smatra da je pitanje da li postoji interes američkih organa da uđu u istragu tih lažnih vesti.

„To je značajno pitanje…Izbor neke sredine gde postoji jeftina radna snaga govori da ima neka strategija iza toga…2.500 dolara dnevno jeste moguća zarada, ali to i dalje zahteva investicije i ulaganje..A u priču da je sve zasnovano samo na oglašavanju, a da nema drugih podsticaja, ne mogu da poverujem“, rekao je Krivokapić.

Ima li rešenja?
Mešanje države u ovaj fenomen lažnih vesti, koji se sve više prepoznaje kao problem u svim državama, gosti N1 tumače kao problematičan. Borba protiv lažnih vesti će zahtevati širu borbu koja će dugo trajati i koja će uključivati različite profile ljudi. Ona će morati da uključi državu, ali ona ne bi smela da uključuje cenzuru.

„Svi koji ste prošli 5. oktobar znate da je širenje lažnih informacija krivično delo…Ako širenjem lažnih informacija navedete ljude da rade nešto što drugima donosi štetu, to je krivično delo“, rekao je Novalić.

„Jasno je da mediji ne mogu da objavljuju tek tako neistine…Mi možemo da kažemo neistinu ali ako to nekom nanese štetu, mora se za to odgovarati, i etički, i krivično“, rekao je Krivokapić i dodao da je „najgore strateško kreiranje lažnih vesti, kojim se čitavoj grupi nanese neka šteta“.

Prema njegovim rečima, onima koji šire lažne vesti vrlo je teško da se sakriju ako postoji saradnja između država ili korporacija.

„Ne postoji jedno rešenje, koje će se postići za jedno popodne. Ta demokratija koju štitimo boreći se protiv lažnih vesti, to je jedan konstantan proces“, smatra Tibor Jona i dodaje da sve više država prepoznaje problem lažnih vesti, ali da nisu spremne da uvedu kontrolu, tj. cenzuru.

Na pitanje gde je granica koji država ne sme da pređe, Jona kaže da je „granica omeđena slobodom i demokratijom“.

„I ja sam se nelagodno osećam ako država krene da ograničava šta ću ja čitati…Mislim da će se sve rešiti obrazovanjem. Ono je ključ, a ne zabrane. A borba će svakako biti napeta“, ocenjuje Jona.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend