Shahbaz: Digitalna higijena na mrežama

Izvještaj je zaključio da vlade širom svijeta dramatično pojačavaju napore u cilju manipulacija društvenim mrežama.

Shahbazi govori o tome kako još nijesu sagledane stvarne posljedice zloupotrebe društvenih mreža tokom izbora u Sjedinjenim Državama i drugdje, te zašto su restrikcije kontraproduktivne i kako podučiti građane da razlikuju lažne od provjerenih informativnih sadržaja.

RSE: U izvještaju „Sloboda na netu 2017.“ Freedom House je upozorio da je temeljna ideja interneta kao prostora za osvajanje sloboda ugrožena. Objasnite nam zašto tačno?

Shahbaz: Izvještaj o slobodi interneta za 2017. u globalu je ukazao na generalni trend opadanja slobode. Ove godine je to uzrokovano sa nekoliko glavnih trendova. Najuočljiviji je bio trend vladinog manipulisanja online sadržajima, da bi uticali na izbore i kod kuće i u inostranstvu, te da bi osnažili sopstvenu podršku.

Drugi nalazi su ukazali na narastajući trend restrikcije mobilnog interneta koji takođe primjenjuju vlade, za šta su često kao izgovor koristili političke i bezbjednosne razloge. Sve više vlada uvodi restrikcije i na žive video prijenose, a sve su veće restrikcije i na VPN (virtuelne private mreže).

RSE: Online manipulacija i taktika dezinformacija je, kako ste rekli, igrala važnu ulogu na izborima u, kako ste izračunali, najmanje 18 država u protekloj godini, uključujući i SAD-u. Sjedinjene Države je zemlja sa generalno slobodnim internetom. O kakvom tačno uticaju govorimo u SAD-u i drugim zemljama koje su bile na prvoj liniji udara?

Shahbaz: Teško je dati precizan odgovor na to. To zaista ne znamo. Mislim da čak i u SAD-u, u kojim su američke obavještajne službe potvrdile da se Rusija miješala u izbore sa ciljem podrivanja demokratskog procesa i nanošenja štete Hillary Clinton, još pokušavamo da utvrdimo kakvu su vrstu uticaja imali na izbore. Nijesam siguran da ćemo to ikada saznati.

Postoji nešto što je sigurno – online taktike manipulacija predstavljaju prijetnju ne samo demokratiji već ideji otvorenog, slobodnog i sigurnog interneta. To je zbog toga što je internet utemeljen na povjerenju, a sada vidimo protok lažnih vijesti koje izgledaju kao prave i često stoje uz provjerene i verifikovane sadržaje.

Tu su i lažni nalozi kojima upravljaju ili kompjuteri ili plaćeni komentatori, koje plaćaju vlade ili, kao što smo vidjeli u SAD-u, Rusija. Sve to podriva povjerenje da je ono što se pojavljuje online, i tu ne govorim samo o vijestima već i o komercijalnom dijelu, provjereno i sigurno i da ga možemo koristiti.

U suprotnom će se stvoriti strah da li se može vjerovati bilo čemu što se pojavljuje online, a to bi imalo velike implikacije ne samo na ekonomiju i sigurnost već i na to kako dolazimo do informacija. Trenutno oko 50 posto Amerikanaca se izjasnilo da se informišu preko Facebooka, kao primarnog izvora.

Facebook je sada postao zasut lažnim ili sponzorisanim sadržajem i nema načina da napravimo razliku između provjerenog sadržaja i onoga koji je manipulisan. Mislim da će to podriti povjerenje u internet i u neku vrstu emancipatorske moći interneta u smislu kojem je osnaživao građane u sakupljanju nezavisnih informacija i formiranju mišljenja na osnovu njih.

Mi smo sada u nekoj vrsti prostora u kojem su represivne vlade vidjele kako internet koriste demokratski aktivisti i nezavisni novinari, ali i oni koji tu istu taktiku koriste ali za nedemokratske ciljeve.

RSE: Možemo li govoriti o odgovornosti društvenim mreža u ovakvim situacijama?

Shahbaz: Mislim da kompanije koje su vlasnici društvenih mreža imaju ogromnu odgovornost i mislim da to nije nešto što olako shvataju. Izbori u SAD-u su zaista ovo doveli do tačke u kojoj smo vidjeli i svjedočenja visokih funkcionera Facebooka, Twittera i Google-a i mislim da je to samo početak u smislu na koji način vidimo odgovornost društvenih mreža i internet stranica za pretraživanje prema zaštiti svojih online korisnika.

To korespondira ne samo sa pitanjima slobode govora ili načina na koji ljudi dolaze do vijesti, već i potrebe za više transparentnosti kada su u pitanju sponzori sadržaja, ko su ti sponzori, naročito kada je riječ o političkom marketingu.

Politički marketing koji se pojavljuje na televiziji i u novinama mora biti jasno označen, ko se reklamira i ko su sponzori. Trenutno postoji rupa u primjeni tog pravila kada je riječ o internetu i mislim da je to nešto što će biti prva misija tech kompanija. Dakle, obaveza je da osiguraju potpuno prilagođavanje tome da svaki sponzorisani sadržaj u političke svrhe bude tako označen.

RSE: Ako sam Vas dobro shvatila, smatrate da društvene mreže trebaju uvesti neku vrstu regulacije. Društvene mreže ili neko drugi i kakvu regulaciju?

Shahbaz: To jeste argument, ako kompanije vlasnici društvenih mreža to ne mogu da primijene same, onda bi neko drugi, mislim na vlade uskočile i institucionalizovale regulaciju i primijenile je na društvene mreže.

Ne mislim da to može biti najbolje rješenje za bilo koga. Mislim da – kada je vlada umiješana i kada kriminalizuje određeni tip govora, novu vrstu etiketiranja za društvene mreže za uklanjanje sadržaja ili za kazne u milionskim iznosima zbog ne uklanjanja sadržaja – na taj način dolazi do uvođenja cenzure a to nije nešto što želimo.

Želimo da društvene mreže djeluju u našem interesu, u interesu korisnika kada je riječ o zahtjevima za uklanjanje sadržaja u političke svrhe.

Smatram da će društvene mreže pojačati napore u cilju da osiguraju da čine pravu stvar za svoje korisnike, jer to u krajnjoj liniji utiče i na njih. To je i u njihovom poslovnom interesu.

Jer toliko mnogo tech profita stiže od reklama i reklameri ne žele da plaćaju novac za reklame koje su sa lažnih naloga i niko neće vidjeti tu reklamu. To je nešto što društvene mreže znaju i uvijek su znale. Imajući u vidu ono što se dešavalo u protekloj godini mislim da vide koliko ozbiljnu odgovornost imaju.

Mislim da će se uvesti neke drastične mjere kao i da će ih američka vlada i Kongres gurati ka tome da ovo ozbiljno razmotre.

Takođe, mislim da smo već počeli da primjećujemo neke vrste akcija, poput uklanjanja lažnih naloga, označavanjem određenih sadržaja kao sponzorisanih i zahtijeva da ih ljudi tako označavaju. Tu su takođe i promjene algoritama u cilju osiguravanja istinitih vijesti nasuprot lažnima, makar naznačavanjem da je određeni tekst osporen od kredibilnih medijskih kuća.

Mislim da ima mnogo načina na koje kompanije društvenih mreža mogu promijeniti kako se informacije predstavljaju na njihovim platformama u cilju davanja veći moći korisnicima da kritički razmišljaju i da osiguraju da dobijaju provjerene informacije.

Kako se naučiti digitalnoj higijeni?

RSE: U Izvještaju o slobodi na netu imali ste neku vrstu preporuke. Rekli ste da je neophodno podučiti građane kako da detektuju lažne vijesti i komentare. Imajuću u vidu što ste ranije pomenuli saslušanje čelnih ljudi Twittera i Facebooka u američkom Senatu, izgledalo je da nijesu bili svjesni što se događalo. Kako je onda moguće podučiti građane, ako ljudi koji bi morali da znaju i primijete takve stvari, nijesu znali da naprave razliku. Kako da to nauče građani posebno u vrijeme brzog života zbog kojeg se i informišu kratko i brzo putem društvenih mreža, a ne ozbiljnih magazina ili članaka na internet stranicama?

Shahbaz: To je dobro pitanje. Mislim da taj izazov treba da prihvatimo ozbiljno i na mnogo načina, a najbolji put da imamo demokratsko društvo je da imamo informisane građane. Tako da edukovanje građana u cilju da razumiju prijetnje sa kojima se suočavaju kao i izazove radi dobijanja nezavisnog izvora informacija, je vrsta izazova pred kojim se ne smijemo sakriti.

Znam da će biti teško, da će to biti dugoročni izazov, ali imati informisanog građanina koji ima sposobnost da traži provjerenu informaciju ili, u najmanju ruku, da ima sposobnost da shvati da neke od informacija nijesu objektivne, je nešto što će biti od suštinskog značaja. Mislim da je to nešto što možemo uraditi kroz masovne kampove za javno obrazovanje, kroz kampanje javnog obrazovanja.

To je nešto što smo imali prilike da vidimo u prošlosti u sličnim situacijama, javne kampanje koje bi finansirale vlade u edukovanju ljudi kako da dođu do informacija na jedan inteligentan način.

Drugi način je uvođenje u škole, u cilju učenja djece koji je najbolji način korišćenja interneta. Tako da ljudi ne moraju da traže rupe, teorije zavjere na YouTube-u ili na lažnim informativnim sajtovima. Trenutno internet ima tako mnogo dostupnih informacija, a mislim da smo u toj fazi gdje mnogi ljudi nijesu naučili kako da ispravno koriste internet.

Moramo naučiti ljude kako da koriste internet odgovorno i, na žalost, nijesam siguran da se to i dalje događa. Internet je relativno nov, to je novi fenomen i treba nam vremena da se adaptiramo. Biće tu bolnih momenata, ali mislim da ćemo doći do tačke gdje ćemo nastaviti da koristimo internet kao mjesto provjerenih informacija, gdje će se, ne samo građani već kompanije, mediji i svi, adaptirati.

RSE: Predstoji još mnogo učenja. U Rimu su već preduzeti pionirski koraci, mladi su započeli sa edukacijom o razlikovanju tačnih i lažnih vijesti. Pretpostavljam da ste čuli za to?

Shahbaz: Da i to je nešto što vidimo širom svijeta jer ljudi vide ozbiljnost posljedica ovoga. Oni će učiti, da tako kažem, digitalnu higijenu na isti način na koji učimo građene kako da se zaštite kada je riječ o cyber sigurnosti, kada je riječ o bankovnim podacima. Mislim da treba da primijenimo iste principe da bi naučili kako da odgovorno koristimo internet.

Ali i da dva puta razmislimo prije nego što bilo šta podijelimo na društvene mreže, što se ne odnosi samo na vijesti već i lične podatke do kojih bi mogli doći hakeri. Mislim da je potrebno neko vrijeme za podučiti građane da budu obazrivi šta objavljuju sadržaje na javnim forumima u cilju da nauče kakve bi posljedice toga mogle biti. Predstoji još mnogo učenja i investiranja u obrazovanje, ali postizali smo teže stvari u prošlosti, pa možemo i ovo.

RSE: Još jedna interesantna stvar koju sam primijetila u izvještaju Freedom House-a je da su, osim što su vlade koristile manipulacije za sebe, vlade najmanje 14 država uvele restrikcije u pristupu internetu da bi spriječile druge da koriste takve manipulacije. Mislim da je kao dobar primjer navedena Ukrajina, a Vi ste upozorili da je to bila pogrešna taktika. Šta biste sugerisali kao dobru alternativu? Ukrajina je suočena sa dezinformativnim ratom Rusije i sigurno je teže Ukrajini da se nosi sa takvim stvarima nego, naprimjer, Sjedinjene Države?

Shahbaz: Postoje različita mišljenja o tome na koji je način reagovala ukrajinska vlada. Ono u čemu mislim da su pogriješili je preduzimanje neproporcionalnih koraka, blokiranjem u suštini njihovih ekvivalenata Google-u, Facebooku i Twitteru, jer su oni djelovali iz Rusije.

To je odluka koju je preduzeo predsjednik Ukrajine, neka vrste brze reakcije za zaštitu nacionalne sigurnosti. Odluka nije imala nikakve transparentnosti i mislim da ne mora da znači da će biti efikasna. Prema onome što čujemo, upotreba tih platformi je blago opala ali ih milioni ljudi i dalje koriste jer postoji tehnološki način za zaobilaženje. I kada si, recimo, stariji i odjednom ti oduzmu profil na društvenoj mreži, neko će te naučiti kako da koristiš VPN u cilju da ga vratiš.

Te drastične mjere kojima se blokiraju cijele platforme šalju poruku da je vlada spremna nešto da ti oduzme i da najčešće tada čine više štete nego koristi.

Rješenje nije u prejakoj reakciji, to je čak opasnost. Mislim da društvene mreže moraju učiniti više ali i kompanije same, a ne da ih neko prisiljava, jer drastične metode obično više štete nego koriste.