21. apr 2021.

Odbrana nastavila da naširoko rešeta svedoke, sudsko veće odustalo od sopstvenog zahteva da danas sa tim završi

Na ekspresnom ročištu odbrana nastavila da diskredituje sve koji tvrde da Služba stoji iza ubistva Slavka Ćuruvije – policajce koji su učestvovali u istrazi, pripadnike Službe i „zemunce“

Iako je bilo predviđeno da se danas završi iznošenje svih primedaba na svedoke i njihove iskaze date tokom istrage i prvostepenog sudskog procesa za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije, to se ipak nije dogodilo jer je, posle svega dva i po sata, suđenje prekinuto zbog „službene obaveze člana sudskog veća“. Biće nastavljeno u petak, 23. aprila.

Inicijativa za neprihvatljivo i prekomerno produžavanje i razvlačenje sudskog procesa, koji u različitim stepenima traje već šest godina, za ubistvo izvršeno pre 22 godine, stalno se prebacuje sa odbrane na sudsko veće i obrnuto.

Danas smo prisustvovali njihovoj sinergiji, jer ne samo što je odbrana ekstenzivno ponavljala već poznate, često neprilične komentare, tipa „to su lovačke priče“, „nervira me“ ili „izjava smuti pa prospi“, i prepričavala izjave svedoka, već je i sudsko veće pogazilo sopstveni plan rada i produžilo izjašnjavanje o svedocima na još jedan dan.

Zemunci i policajci na meti odbrane

Odbranu je danas zastupao samo advokat Vladimir Marinkov, što u ime svog klijenta prvooptuženog Radomira Markovića, što po ovlašćenju advokatice Zore Dobričanin Nikodinović, koja je dostavila pisane primedbe u ime svojih klijenata – okrivljenih Milana Radonjića i Ratka Romića.

Njihov fokus bio je na odbacivanju kredibiliteta, istinitosti i verodostojnosti ključnih svedoka iz redova zemunskog klana i policajaca koji su se bavili istragom zloupotreba Resora državne bezbednosti krajem devedesetih u cilju likvidacije novinara i izdavača Slavka Ćuruvije.

„Počeću da mislim da branilac zloupotrebljava svoje pravo“, rekla je sudija Snežana Jovanović i još dva puta tokom današnjeg suđenja intervenisala na sličan način, opomenom da se ne ide u analizu i ponavljanje svega već poznatog

Posebno oštre i diskreditujuće primedbe odbrane bile su usmerene na svedočenja zaštićenih svedoka iz zemunskog klana Dejana Milenkovića Bagzija i Miladina Suvajdžića, koji su potvrdili iskaz tadašnjeg komandanta JSO Milorada Ulemeka Legije da je načelnik RDB-a Radomir Marković, preko Milana Radonjića, načelnika beogradskog centra Službe, angažovao Ratka Romića i Miroslava Kuraka da ubiju Ćuruviju.

Od svedoka iz redova visokih policijskih zvaničnika i inspektora, odbrani su danas na meti bili policajci Dragan Karleuša i Mile Novaković, bivši načelnik Službe Goran Petrović i Dragan Kecman, policijski inspektor koji je najviše doprineo rasvetljavanju ubistva.

Advokat Vladimir Marinkov počeo je današnje izlaganje pozivanjem na svedočenje iz istrage koje je dao Franko Simatović, osnivač zloglasne jedinice Crvene beretke, kasnije JSO, koji je u vreme ubistva bio zamenik Radomira Markovića. On nikada nije svedočio na sudu jer ga je od toga „oslobodio“ proces pred Haškim tribunalom, koji ima prednost.

Simatovićevo svedočenje iz istrage važno je za odbranu jer pobija Legijin iskaz o sastanku sa Radomirom Markovićem u martu 1999. godine, kada je od Legije prvi put traženo da ubije Ćuruviju jer „ozbiljno ugrožava bezbednost države“. Simatović je tvrdio da njegova kancelarija, u kojoj je, prema Ulemekovom svedočenju, sastanak održan, nije bila na mestu koje je Legija označio.

Marinkov je istakao i svedočenje Milorada Bracanovića, tada načelnika Odeljenja za obaveštajne i kontraobaveštajne delatnosti JSO. Tumačenje advokata je da Bracanović, iako je potvrdio Legijine reči da su u vreme bombardovanja NATO leteli helikopteri sa Kosova za Beograd – što odbrana negira, ipak nije potvrdio da je na konkretan sastanak sa Markovićem Ulemek, kako je svedočio, doleteo helikopterom sa Kosova.

Marinkov: Beli golf izmišljotina Dragana Karleuše

Za odbranu je od vitalnog značaja da dokaže da vozilo Službe – beli golf – koje je, prema optužnici, koristio Ratko Romić za izvršenje ubistva, nije viđeno na mestu ubistva.

Zato je advokat Marinkov danas rekao da je priča o belom golfu „izmišljotina“ i da je njen kreator visoki policijski službenik Dragan Karleuša, koji je jedno vreme u UBPOK-u, na čelu Poskoka, vodio istragu rasvetljavanja ubistva Slavka Ćuruvije.

„Karleuša je započeo širenje lažne informacije o postojanju belog golfa, jer je zbog svoje ćerke bio privatno zainteresovan za to. Neki svedoci su pomenuli da je njegova ćerka Jelena bila u kolima sa pokojnim Zoranom Davidovićem Ćandom na mestu ubistva“, rekao je Marinkov objašnjavajući da je priča o belom golfu izmišljena da bi se zataškala istina koju odbrana sve vreme servira, a to je da su Slavka Ćuruviju ubili kriminalci koji više nisu živi.

Deo te priče je i da je Ćuruviju ubio, takođe pokojni, Luka Pejović ili izvesni Zoran Ristović Prika, pripadnik Crvenih beretki, čije je telo pronađeno „u nekom kanalu, ispod mosta“, kako je iznošeno tokom jučerašnjeg pretresa.

Jovanović: Advokatica zloupotrebljava svoje pravo

Marinkov je zatim počeo da čita ekstenzivne primedbe Zore Dobričanin Nikodinović na ovog svedoka koje se mogu svesti na to da je Karleuša izneo „gomilu izmišljotina i spinove“, ali i da je kod njega u pitanju „tužilačka opstrukcija“ jer je, kako je navela, na lažno svedočenje potrošeno mnogo vremena – „izgubili smo dva dana“.

Predsednica sudskog veća Snežana Jovanović prekinula je čitanje advokatičinih primedaba:

„Počeću da mislim da branilac zloupotrebljava svoje pravo“, rekla je sudija i još dva puta tokom današnjeg suđenja intervenisala na sličan način, opomenom da se ne ide u analizu svedočenja i ponavljanje poznatih primedaba, koje su advokati i optuženi već izneli tokom ranijeg suđenja.

Pripadnici zemunskog klana Dejan Milenković Bagzi i Miladin Suvajdžić su u istrazi i prvostepenom sudskom postupku svedočili da su ih Legija i vođa klana Dušan Spasojević angažovali da ubiju Romića i Kuraka, jer su oni ubili Ćuruviju.

Bagzi je na suđenju rekao, između ostalog:

„Imali smo zadatak da likvidiramo Kuraka i Romića. To naređenje nam je izdao Spasojević, a njemu Legija. Kao i kod svih drugih ubistava koja je radio zemunski klan, okupili smo se Miloš i Aleksandar SimovićVlada (MilisavljevićBudalaDule (DušanKrsmanović, ja i ostali pripadnici klana kod Spasojevića u Šilerovoj, koji bi nam dao osnovne informacije. (…) Tek kasnije, nakon odustajanja od likvidacije, čuli smo da je trebalo da ih likvidiramo jer su oni ubili Slavka Ćuruviju.“

Prema advokatu Marinkov, priča o belom golfu je izmišljena da bi se zataškala istina koju odbrana sve vreme servira, a to je da su Slavka Ćuruviju ubili kriminalci koji više nisu živi

Milenković je ispričao i da je prisustvovao razgovoru u kojem je Milorad Ulemek Legija prekorio Dušana Spasojevića što je odavao informacije Vojislavu Šešelju da su Kurak i Romić ubili Ćuruviju.

„Bio je to razgovor od 10-15 minuta. Razumeo sam da Dušan nije smeo da te informacije odaje Šešelju, Legija mu je rekao da mu to nije pametno“, setio se Milenković.

I Suvajdžić je imao istu priču, a na suđenju je izjavio:

„Neko je tražio da se sklone ubice Slavka Ćuruvije, ali ne znam ko je to iznad Legije tražio i zašto.“

On je takođe rekao i da Kurak nije likvidiran jer je primetio da ga prate, pa je pobegao preko Pančevačkog mosta.

„Nakon toga je cela akcija zaustavljena. Rekli su mi da je Kurak razgovarao sa Legijom i da je Legija tražio od Spasojevića da se od toga odustane“, ispričao je Suvajdžić.

Odbrana je oba svedoka, i Milenkovića i Suvajdžića, ponovo danas označila kao neverodostojne, pre svega zato što su svedočili kao zaštićeni svedoci i zbog toga, navodno, imali interes da se „dodvoravaju“ tužiocu i iznose stvari koje tužiocu idu u prilog, a ne istini.

„Bagzijeva želja je bila da se dodvori tužiocu od koga mu život zavisi kao zaštićenom svedoku. On je apsolutno neprihvatljiv svedok koji ima svoje lukrativne razloge zbog kojih svedoči“, bila je primedba Zore Dobričanin Nikodinović. Ona je istakla da je ovaj svedok, nelogično i netipično, vremenom dopunjavao svoj iskaz sve većim brojem detalja.

Stijović tvrdio da je dokumentacija o Ćuruviji uništena

Svedočenje Zorana Stijovića, koji je posle petooktobarskih promena 2000. godine u CRBD istraživao zloupotrebe Službe, takođe je označeno kao „prepuno izmišljotina, neistina i poluistina“. Odbrana okrivljenih tvrdi da je u vreme Radomira Markovića Služba sve učinila da se sva dokumentacija o radu sačuva, a Stijović je svedočio ovako:

Rade Marković je 6. oktobra 2000. godine poslao depešu u kojoj traži da se pregledaju materijali i dokumentacija RDB-a i da se izvrši selektivno uništavanje. Potom je tadašnji načelnik Pete uprave RDB-a Miloš Teodorović dao nalog da se taksativno unište svi delovodnici od 1998. do 2000. godine, depeše, planovi rada, izveštaji o radu centara… Uništena je dokumentacija u papirnom i elektronskom obliku i mikrofilmovi, sve što može da ukaže na zloupotrebe iz svih centara, osim novosadskog, zrenjaninskog i subotičkog. Ova tri centra nisu postupila po nalogu i tu dokumentaciju su sakrili i sačuvali. Dokumentacija je uništena i u CRDB Beograd. Bilo je indikativno da su pokušali da prikriju zloupotrebe Službe u tom periodu.“

Petrović prisluškivao Ćuruviju još ’93/94.

Odbrana je imala primedbe i na svedočenje Gorana Petrovića, prvog načelnika Službe nakon 5. oktobra. Pored generalne diskreditacije ovog svedoka, koji je, po tvrdnji odbrane, imao politički zadatak da za ubistvo okrivi Službu i da „prevrne nebo i zemlju da okrivi Radomira Markovića, Milana Radonjića i Ratka Romića“, advokati su osporavali da je Petrović istinito naveo radno mesto, pa i godine kada je prisluškivao Slavka Ćuruviju.

Naime, Goran Petrović je svedočio da je devedesetih godina bio zaposlen u Drugom odeljenju i da je imao zadatak da prisluškuje Slavka Ćuruviju još 1993–1994.

Odbrana tvrdi da to nije tačno i da je bio zaposlen u Prvom odeljenju, koje je imalo zadatak da prati delovanje američke ambasade, a da je Slavka Ćuruviju prisluškivao 1997–1998.

Odbrana je iznela primedbe na svedočenja policijskog generala Rodoljuba Milovića, koji je bio načelnik UKP i član operativne grupe Poskok, kao i na svedočenje bivšeg ministra policije Dušana Mihajlovića. Oba svedoka označila je kao ljude koji nisu govorili istinu, odnosno odbijali su, navodno, da kažu ono što znaju.

Inače, svedočenje generala Milovića je posebno interesantno zbog njegovog negiranja na sudu da je bilo ko drugi osim ovih koji su okrivljeni, a posebno ne Luka Pejović, ubio Slavka Ćuruviju, kao i zbog njegovog insistiranja da iskaz Branke Prpe, jedinog svedoka ubistva, ne može biti pouzdan kad je reč o identifikaciji lica.

Milović je tada objasnio da su i on i njegove kolege bili ubeđeni da Luka Pejović nije ubio Ćuruviju, pre svega zato što Branka Prpa nije bila sigurna pri prepoznavanju ubice. Podsetio je i na to da je pri nekom ranijem, nezvaničnom prepoznavanju, Prpa kao na mogućeg ubicu ukazala na „zemunca“ Miloša Simovića.

On je na pitanje predsednice sudskog veća Snežane Jovanović odgovorio i da kod Pejovića nikad nisu našli oružje, pa ni „škorpion“ kojim je ubijen Ćuruvija.

Omiljena meta odbrane: Dragan Kecman

Odbrana je i danas, kao i u prvostepenom postupku, „u celosti odbila“ iskaz Dragana Kecmana, inspektora koji je 15 godina istraživao ubistvo Slavka Ćuruvije. Njegovo svedočenje tokom prvostepenog postupka odbrana je dugo i uporno pokušavala da onemogući.

Danas su ponovili primedbe da je manipulisao kasetama koje su dokaz da su se okrivljeni za izvršenje ubistva nalazili na mestu ubistva, u vreme ubistva.

Zora Dobričanin Nikodinović je čak poručila da se iskaz ovog svedoka „može posmatrati kao pritisak na sud jer je on svedočio sa pozicija sile“. „Došao je na kraju suđenja da bi nametnuo svoju priču smuti pa prospi.“

Kecman je svedočio da je Ćuruvija praćen do par sekundi pred likvidaciju i da je smatran za „državnog neprijatelja broj 1“.

Kecman je naveo da je u Ćuruvijinom dosijeu, u naredbi za njegovo praćenje video da je tamo navedeno da svojim javnim kritikama i aktivnostima „ugrožava porodicu Milošević–Marković“ i urušava vlast.

U petak će odbrana nastaviti da iznosi svoje primedbe o Draganu Kecmanu.

 

#EU ZA TEBE
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Zaštita prava na slobodu izražavanja u pravosudnom sistemu Srbije“, koji sprovodi Slavko Ćuruvija fondacija, a finansira Evropska unija. Stavovi izrečeni u ovom tekstu predstavljaju stavove autora i ne odslikavaju stavove EU.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend