U konkurenciji za najbolju neobjavljenu pripovetku na srpskom jeziku pristiglo je 85 proznih celina, a žiri je u njima uočio sklonost ka dramatizaciji svakodnevice u urbanoj i ruralnoj sredini.
„Dominiraju intimističke priče u kojima se preispituju krizna razdoblja i složene emotivne i egzistencijalne situacije u životima mladih i sredovečnih žena i muškaraca, a žanrovski koncipiranih priča i književnog pripovedanja zasnovanog na istoriji i faktografiji bilo je neuporedivo manje nego ranijih godina“, navodi žiri.
Priča „Uspomena iz Sokobanje“, poslata pod šifrom „Mala Vida“ čija je autorka Marija Krtinić Veckov, izdvojila se kao formalno i tematski superiorno ostvarenje, istakao je žiri.
Ona je „koncipirana kao unutrašnji monolog na tragu Džojsove pripovedne poetike u kom junakinja obolela od raka sumira uspomene i sećanja prateći imaginarnu mapu putovanja po gradovima za koje vezuje ostvarene i neostvarene snove, uspomene i fantazije.
Zrelo, hrabro i strasno, Marija Krtinić Veckov dramu terminalne bolesti slika bez patetike i sentimentalnosti, sa mnogo empatije, solidarnosti i spremnosti da zaroni u dubinu protivrečnih emocija koje prate bolest i najavljuju predstojeći odlazak“, stoji u obrazloženju Žirija.
Zbog inventivnosti i stvaralačke zrelosti, žiri nagrade „Laza K. Lazarević“ pohvaljuje priče koje su se našle u najužem izboru: „Kao što je Ana pevala“ Damira Nedića iz Kragujevca (šifra „Iskra i Sloboda“), „Šleper“ Dušana Rajkovića iz Zrenjanina (šifra „Šleper 1“), „Kuća“ Olivere Mitić iz Smedereva (šifra „78998“) i „Zajedno“ Jovane Rebe iz Sremskih Karlovaca (šifra „Klea“).
A. Ć.
Grozev: Vrednost FSB izveštaja o zvučnom oružju je nula, duboko je uvredljiv za svakog ko kritički razmišlja
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.