Vladan Radosavljević (1960 – 2023): Novinar i pasiji sinovi

Prije dva dana prijatelji i kolege Vladana Radosavljevića manično su zvali jedni druge. Svako se od nas nadao da će čuti kako jeziva i tragična vijest nije istinita. Nažalost, bila je: nedaleko od svoje vikendice na Kosmaju, Vladan je izgubio život u napadu pasa. Radi se o krajnje agresivnim i opasnim životinjama, sa sve telefonskim brojem vlasnika na ogrlicama.

Novinarski vijek Vladan je proveo boreći se za istinu, pravdu, poštenje, toleranciju… I – dijalog. Blag, skroman, prijatan, vrhunski profesionalac ogromne radne etike i znanja, prosto je bio predodređen da vodi prvo sučeljavanje predsjedničkih kandidata u Srbiji. Kao malo tko znao je da sasluša sugovornika i shvati njegova stanovišta, ali i da stvari nazove pravim imenom. Jedino što nikad nije mogao razumjeti jeste kako je moguće praviti kompromise na štetu javnog interesa.

Zalažući se za unapređenje novinarskih standarda i nezavisnosti, Vladan je učestvovao u pokretanju i radu brojnih medijskih kuća. Mnoge su potom postale žrtva političke osionosti i još podlijih interesa, ali on je neumorno nastavljao dalje, gurajući visoki lični i profesionalni etički kredo. No, medijski mrak u zemlji postajao je gušći i neprobojniji, a Vladan – izuzetno informiran kao i uvijek – od loših vijesti sve se više sklanjao na Kosmaj. Tamo su ga stigli pasiji sinovi.

Kako smo dovde dospjeli? Mediji izvještavaju o kršenju propisa, utvrđivanju odgovornosti, istragama… Svakako, sve je ovo veoma važno, ali čini samo pola istine. Ona druga, o kojoj se ne govori, kaže da je Vladan žrtva duha vremena.

Riječ je o tome da su govor mržnje i netrpeljivost sa televizijskih ekrana postali standard društvenog ophođenja, uličarski maniri – pokazatelj dobrog ukusa, nasrtljivost i nasilje – mjera uspjeha u životu. Srbija nerijetko djeluje poput čopora pasa: hijerarhija se uspostavlja agresijom i ugrizima odozgo prema dolje na bezbroj mjesta, a isto tako i održava. U ovom duhu vremena postali su samorazumljivi bahatost, odbijanje dijaloga i sila. Zašto onda neko ne bi držao pse-ubice ili na sličan način hranio osjećaj vlastite moći i statusa u čoporu?

Vladan Radosavljević je čitav život proveo u borbi protiv navedenog. Nikad se nije prestao čuditi kako je to, uopće, moguće. Zato – počivaj u miru, stari druže. Istinoljubivost, ljudskost, dijalog, tolerancija i dobrota nikada nisu uzaludni.