
Pod naprednjacima je ovaj pokrajinski dnevni list na srpskom jeziku postao sredstvo za “manipulaciju i primitivnu propagandu” vlasti, tvrdi nekolicina vojvođanskih nevladinih organizacija
Ako limit državne pomoći tokom tri godine iznosi 23 miliona za jednog učesnika na tržištu, kako je moguće da su Srbija danas i njene firme, koje državna uredba prepoznaje kao „jednog učesnika na tržištu“, na ime pomoći, a gotovo isključivo od medijskih konkursa, prihodovale bar 140 miliona? Ako su prekršile uredbu, kako su uopšte mogle da učestvuju na medijskim konkursima? Pa, lako – to koliko je novca na ime državne pomoći dobio neki učesnik na tržištu kontroliše upravo sam učesnik
Generalni direktor RTV-a dr Miodrag Koprivica i glavni urednik naše televizije Nenad Ćaćić razgovarali su sa kolegama iz lista Dnevnik o mogućnostima za proširenje saradnje između dve kuće i predstavili im moderne uslove za produkciju u novoj zgradi na Mišeluku.
Dugogodišnji glavni i odgovorni urednik lista “Dnevnik” i bivši predsednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine (2000-2004), Petar Petrović preminuo je u 75. godini.
Mi smo navikli na to da novinari rade pod pritiskom, da se suočavaju sa pretnjama, normalizovali smo takvo stanje. Međutim, deluje mi da smo na to navikli iz jedne nemoći, jer čak i to što smo se bunili nije dalo neki vidljivi rezultat, pa ljudi pre ili kasnije prestanu da guraju zid, kaže za Cenzolovku Igor Lečić, koji kao Milan Dog kroz svoje stripove svakodnevno ogoljuje stvarnost u Srbiji
Dunav produkcija, osnovana pre nešto više od mesec dana, zabeležila je odličan poslovni start kojem su doprineli milioni dinara poreskih obveznika. I pored tako kratkog postojanja, Dunav produkcija je već prihodovala 3,6 miliona dinara od devet lokalnih samouprava u Vojvodini. Koristi će imati i novosadski list Dnevnik
Jedini, a ujedno i najstariji dnevni list na srpskom jeziku u Vojvodini, današnji naziv „Dnevnik” dobio je 1. januara 1953. Pre 65 godina čitaoci su odlučili da treba da se zove „Dnevnik” i da se, kao i danas, štampa ćirilicom i s plavim zaglavljem. Do današnjeg dana naš list pred čitaoce je izašao 26.127 puta i isto toliko dana informisao građane Vojvodine, a i drugih delova naše države, o aktuelnim zbivanjima, događajima, ličnostima, pojavama...
Dok je prošle godine štedro koristio tek osnovanu i malo kome poznatu firmu Panonija Media, Dnevnik Vojvodina Press, izdavač lista Dnevnik, uoči ovogodišnjih konkursa u Vojvodini odlučio je da skine rukavice i da na svojoj adresi osnuje čak dve firme preko kojih je došao do projekata vrednih najmanje 23 miliona konkursnih dinara. Sagovornici Cenzolovke tvrde da je korišćenje produkcija klasičan primer zaobilaženja zakonskih ograničenja
Novosadski dnevni list Dnevnik prodat je nedavno, a iza te transakcije ostale su brojne nejasnoće: ko je, zapravo, tokom prethodnih godina bio vlasnik Dnevnika, kako se došlo do prodajne cene od 600 evra, zašto je država odustala od zaštite svojih vlasničkih interesa i od toga “da joj bude vraćeno ono što je njeno”, kako je to 2012. najavio tadašnji potpredsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić.
Rešenjem pokrajinske vlade, novosadskom listu Dnevnik u oktobru je dodeljeno 1,2 miliona dinara za projekat “Prisajedinjenje” uz obrazloženje da je reč o “nesumnjivom javnom interesu”. Nova subvencija dolazi samo mesec dana nakon što je ovaj list za 600 evra kupila „Novosadska TV“ u vlasništvu firme “Srbija danas”, bliske vlastima. „Dnevnik“ je u maju dobio od pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama skoro pet miliona dinara na konkursu za sufinansiranje medijskih projekata.
Portal „Srbija Danas“, koji je pre nekoliko dana postao većinski vlasnik novosadskog dnevnog lista Dnevnik, prema rečima bivših radnika ove kuće, nalazi se pod kontrolom Srpske napredne stranke.
Novosadska televizija, u vlasništvu firme „Srbija danas“ bliske SNS-u, postala je većinski vlasnik novosadskih novina Dnevnik i istoimenog portala. Prema podacima sa APR-a prošle nedelje „Novosadska TV“ kupila je 55 odsto preduzeća „Dnevnik Vojvodina Press“ za 600 evra.
Zašto je izbor Srđana Boškovića za glavnog urednika Prvog programa Radio Beograda ostao u senci imenovanja Milana Nedića za direktora? Da li je preporuka za Boškovića bilo to što je vodio Dnevnik RTS-a devedesetih? Zaposleni na Radiju ga se ne sećaju, mada je u obrazloženju odluke navedeno da je tamo radio