
„I lokalni novinari zaslužuju da budu zaštićeni“, ističu Reporteri bez granica, koji su objavili seriju tvitova, podsećajući na nastavak suđenja zbog paljenja kuće novinara Milana Jovanovića, kao i na napade na novinare lokalnih medija širom Srbije

„Svako pravo informisanje je – lokalno informisanje. Globalno, na državnom nivou, je čista statistika. Na kraju, umesto živih ljudi u novinarskim pričama, umesto drame koje proživljavaju čitave porodice, prenošeni su samo zvanični podaci Kriznog štaba. Oni su ljude pretvorili u cifre, mrtve u procente. A kompletno informisanje, na čelu sa Vučićem, Brnabić i Kriznim štabom – u propagandu“.
Odnosi medija i vlasti su tokom pandemiju virusa korona ogoljeni do kraja – nagrađeni su podobni a kažnjeni neposlušni.
Nikada nije bilo uzbudljivije vreme za novinarstvo, a s druge strane mediji nikada nisu bili dosadniji, nešto poput konfekcijskog odela. Uvek isti i predvidivi, a realnost je sve samo ne dosadna i predvidiva.
Dunav produkcija iz Novog Sada, osnovana, svega nekoliko dana nakon objavljivanja medijskih konkursa u većini gradova i opština u Vojvodini, što nije predstavljalo prepreku za najveći deo komisija, u dve trećine vojvođanskih gradova i opština, da njihove projekte podrži sa ukupno nešto više od 13,5 miliona dinara, pokazuju istraživanja do kojih smo došli analizirajući dostupne konkurse u lokalnim samoupravama.

Svaki deseti lokalni medij može da preživi naredna tri meseca, dok trećina njih ne zna šta će ni za mesec dana, pokazalo je istraživanje Lokal presa. Drastično su smanjeni prihod od reklama, novac sa medijskih konkursa se ne isplaćuje, donacija je manje... Bez direktne pomoći države, kažu i naši sagovornici, teško da će opstati. Pomoć države zasad nije ni na vidiku

Put do informacija novinarima lokalnih medija onemogućava se od dana kada se prvi zaraženi koronavirusom pojavio u Subotici. Slično je i u Nišu, Kragujevcu, Pančevu, Bečeju... Novinari se autocenzurišu da ne bi prošli kao Ana Lalić, dok se među građanima umesto tačnih vesti šire glasine, dezinformacije i – strah
Lokalni mediji uništeni u privatizaciji, loš ekonomski položaj novinara, podeljenost u društvu i spiskovi nepodobnih za gostovanje na jednoj ili drugoj strani, kao i da li N1 može preuzeti ulogu javnog servisa bile su teme tribine "Mediji između javnog servisa i javnog interesa" koju je Udruženje novinara Srbije organizovalo u Šapcu.
Lokalni mediji su potrebni uprkos globalizaciji i digitalnom dobu koje briše granice između lokalnog i globalnog. Građani cene lokalno kredibilno novinarstvo, ali postavlja se pitanje održivosti.
Postoji jedna često citirana rečenica trećeg američkog predsednika Tomasa Džefersona o važnosti slobodne štampe za stabilnost novoformiranih SAD: „Da je na meni da odlučim da li bi trebalo da imamo vladu bez novina ili novine bez vlade“, napisao je jednom kolegi, a onda odgovorio: „Ne bih oklevao ni za trenutak da se založim za ovo drugo“. Skoro uvek…

Nije preživelo mnogo lokalnih medija civilnog društva, koji su uz to i kritički i koji se ne dodvoravaju vlastima, ali su i oni na ivici opstanka i zavise od donacija. U zemljama razvijene demokratije lokalnim medijima se veruje više nego nacionalnim zato što direktno ukazuju na probleme ljudi koji u tim malim sredinama žive i jer pomažu da se oni reše
„Medijima na lokalnom nivou je daleko teže, nego nacionalnim zbog toga što u Beogradu ima više medija, više izvora, i više mogućnosti da se reaguje, a u krajnjoj liniji i više mogućnosti da se organizuje neka vrsta solidarnosti kada je neko ugrožen, nego kad se to dešava na lokalnom nivou, gde su pritisci neverovatni“, rekla je Jelka Jovanović, novinarka lista „Danas“. čija je promocija održana u četvrtak u Subotici.
Šta sve ne možeš u zemlji Srbiji ukoliko si ne-vladin medij