vakodnevni su primeri brutalnog kršenja zakona. Sve to polako prelazi u otvorene pretnje i pitanje je samo dana kada će Srbija doživeti ono što se dešavalo tokom građanskog rata u Ruandi. Belgijski novinar Georges Ruggiu direktno je u programu radio stanice RTML pozivao ljude da jure i ubijaju „bubašvabe“, odnosno pripadnike Tutsija kada god bi dobio saznanja gde se oni nalaze. Za ta nedela je dobio 12 godina zatvora.
Udarna pesnica Vučićevog medijskog monstruma već ima slična „nadahnuća“ kada je nedavno izjavio da mu je žao što nije u Novom Sadu da „čupa vratove“ i još svašta nešto radi studentima koji su se okupili da izraze protest povodom naprednog obeležavanja godišnjice Matice srpske.
Na sve to, vredno je pomenuti i njegovu koleginicu, izvesnu Andreju Veskov koja je „blokadere“ nazvala „govnima koje plaćaju Šiptari“ i optužila ih da su krivi zato što je Ivica Dačić završio u bolnici.
Zahvaljujući jednom od tviteraša, koji je javno dostupna saznanja o Informeru stavio na papir, imamo priliku da se još konkretnije zapitamo kako ta medijska trovačnica uopšte opstaje. Za svakoga drugog to bi bila nemoguća misija, ali ne i za Vučićevića,
Elem, za funkcionisanje takvog sistema – dnevni list, portal i televizija, potrebna su ogromna sredstva. Prodajom novina taj novac je nemoguće obezbediti, naročito ako imamo u vidu da su se tiraži toliko smanjili da jedva pokriju troškove štampe i distribucije. Dnevne novine Informer, pri tom, nemaju nijedan oglas, ili možda mi nismo naišli na njega.
Na portalu Informera, na naslovnoj strani, postoje samo tri banera koji deluju da su generisani sa neke od društveni mreža. U trenutku kada ovaj tekst nastaje na tim banerima se nalaze reklame o tome kako muškarci od 50 + godina treba da vežbaju da bi izgledali kao Apoloni. Kada se uđe u neku konkretnu vest, možda vas dočeka i neka konkretnija reklama. Mi smo naleteli na jednu za mali gradski automobil.
Kada je reč o televiziji, tu je tek situacija nejasna. Koliko god da gledate tu stanicu, reklame teško da ćete da vidite. Njihove najgledanije proizvode ne prate reklame. U nebesa su podigli neki Exatlon, koji su danima emitovali bez ijedne reklame. Satima sam vrteo unazad program TV Informer i znate šta – naleteo sam na jednu reklamu. To je, u stvari, zakupljen prostor za neke kreme, pomade i slične stvari. Jedine stvari koje se reklamiraju su serija „Ekatarina Velika“, neki njihov kviz koji čak više ne vodi ni Branislav Lečić i ostali proizvodi koje emituje ova televizija.
Podaci koje je objavio pomenuti tviteraš govore da ova televizija ima ukupno osam reklamnih blokova u trajanju od 30 sekundi i da su u pitanju neka od javnih preduzeća.
Zanimljiv detalj u ovoj analizi, koja je dostupna svima i kojom se, nažalost, još niko nije ozbiljnije pozabavio, jeste citat glodura Informera da „marketing javlja da nema para“. Šta se dešava kada marketing javi tako drastične vesti? Obično kada nema para, nema plata, a onda vremenom više nema ni medija. U Informerovom slučaju je drugačije.
Neko sve to debelo finansira, a na nama je da pogodimo ko. Jasno je ko je taj i ko je organizovao šemu za uspešno sprovođenje ovog projekta. Ogroman broj lokalnih samouprava opredeljuje sredstva za kompaniju koju vodi Vučićević i to putem raspodele narodnih para putem konkursa za sufinansiranje medijskih projekata. O tome su već pisale neke kolege i mediji. Zanimljivo je da te projekte nigde nismo videli. Ni u novinama, ni na portalu, a o televiziji i da ne govorimo.
Svakome kome je mogao, Vučićević se umešao u život i učinio ga je nepodnošljivim iznoseći ogavne laži i uvrede. Svi smo mi govna, šiptarski, ustaški i strani plaćenici. Da ne govorimo o tome koliko smo izdajnici, prodane duše, duševni bolesnici… Sreća naša da imamo tako pametne i ostvarene ličnosti poput Vučićevića i ostalih trovača zahvaljujući kojima je Srbija tu gde jeste. Ostaće zabeleženo u analima istorije srpske politike da niko nikada toliko slugeranski nije podržavao jednog funkcionera. Sada je vreme da se neko ozbiljnije pozabavi i Informerom i natera ga, ne da vrati glavu konju, već narodu sav novac koji je od njega dobio.
Dezintegracija javnosti preko TV dnevnika: Gledaoci žive u različitim simboličkim realnostima
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Novi rijaliti na Pinku pred presudu za ubistvo Slavka Ćuruvije: Ponižavanje žrtve i relativizacija tragedije novinara koga je ubila država
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.