U tekstu čije uklanjanje Đilas zahteva, Pištaljka je objavila i potkrepila materijalnim dokazima činjenicu da finansijski izveštaji javnog servisa ne mogu da prođu reviziju zbog spornih ugovora o prodaji oglasnog prostora. Po podacima koje je izneo generalni direktor RTS-a Dragan Bujošević, ugovori sa „Dajrekt medijom“ i „Medija pulom“ (firmom u vlasništvu još jednog bivšeg funkcionera Demokratske stranke Srđana Šapera) vrede oko 14,5 miliona evra godišnje.
Pištaljka je u tekstu koji Đilas pokušava da ukloni sa interneta objasnila, pozivajući se na zvanične podatke i bez reči komentara, da je Dragan Đilas bio vlasnik „Dajrekt medije“ a da se ta firma sada nalazi pod kontrolom Dragana Šolaka.
Ova nesporna činjenica je izgleda bila povod za tužbu u kojoj se na sedam strana ne demantuje nijedan navod iz teksta, osim što se tvrdi da Đilas „nije ni u kakvoj vezi sa pravnim licem Dajrekt medija”, firmom čiji je vlasnik bio od 2005. godine, kada je njegova „Multikom grupa” kupila „Dajrekt mediju“.
Bivši funkcioner Demokratske stranke i bivši gradonačelnik Beograda Dragan Đilas je i 2019. godine, kada je već zvanično bio izašao iz vlasništva „Dajrekt medije”, nastavio da brani poslove ove kompanije sa RTS-om, pa je zbog hapšenja dve direktorke RTS-a i direktora „Dajrekt medije” održao konferenciju za štampu ispred predsedništva navodeći da su optužbe lažne i da ugovori „Dajrekt medije“ i RTS-a nisu bili štetni po javni medijski servis.
Da su poslovi „Dajrekt medije“ i RTS-a, koji traju od 2001. godine i koji su se odvijali i u vreme kada je Đilas paralelno bio i javni funkcioner i vlasnik privatne firme, sporni upozoravali su Savet za borbu protiv korupcije i njegova predsednica Verica Barać još 2011. godine u Izveštaju o pritiscima i kontroli medija.
„Značajno mesto na tržištu reklama i marketinga imaju agencije u kojima udeo u vlasništvu ima Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda i zamenik predsednika Demokratske stranke“, piše u tom izveštaju.
„Nekako se u Srbiji podudarilo da su najmoćniji u medijskoj sferi i najbliži državnom vrhu, pa su dva vrlo bliska čoveka predsedniku Srbije, Šaper i Đilas, preko tih svojih medijskih firmi uspostavili kontrolu medijskog prostora“, rekla je 2011. godine Verica Barać na konferenciji „Partnerstvom protiv korupcije“.
Đilas sada tužbom u kojoj ne negira istinitost teksta zahteva da uklonimo tekst sa portala čiji je posao, između ostalog, i da istražuje poslove bivših i sadašnjih javnih funkcionera i političara i njihovih firmi sa državom. I samo pominjanje da je bio vlasnik „Dajrekt medije“, po navodima u tužbi, za njega je uvredljivo, predstavlja napad na njegovu ličnost, „malicioznu konstrukciju” sa ciljem „javnog linča” i fabrikovanje afere. „Predmetnim tekstom se istovremeno usmerava gnev i bes javnosti na tužioca”, navodi se u tužbi u kojoj se glavni urednik bez ikakvog osnova optužuje da želi da dehumanizuje Đilasa i da vodi borbu „protiv pripadnika drugih političkih opcija“.
Dragan Đilas navodi da to što se protiv njega ne vodi istraga i što nije osuđivan za krivična dela i privredne prestupe dokazuje da nikada nije postupao suprotno zakonu. „Tužilac (Đilas) u javnosti govori činjenice koje su potkrepljene proverenim podacima, koliko god se ti podaci sviđali većini, što jasno ukazuje na to da tužilac nikada ne iznosi neistine”, navodi se u tužbi.
U tekstu, čije uklanjanje sa interneta traži Dragan Đilas, piše da Tužilaštvo za organizovani kriminal od 2019. godine nije okončalo istragu o poslovima „Dajrekt medije” i RTS-a i da nisu ni podignute optužnice.
Pištaljku su za više od trinaest godina postojanja tužila samo dva funkcionera vlasti i sada Dragan Đilas. Zahtev da uklonimo tekst sa sajta imao je i sada bivši direktor Javnog preduzeća „Javna skloništa” Vladan Skadrić, koji Pištaljku tužio i spor izgubio, jer baš kao ni Đilas nije demantovao ni jedan navod iz Pištaljkinog teksta ali je, kao i Đilas, smatrao da mu pisanje, koje je inače istinito, tačno i dokazano, urušava ugled. Pištaljka je otkrila i objavila da je tadašnji direktor JP „Javna skloništa“, koji je imao građevinske dozvole za gradnju dve mini hidrocentrale vredne 1,65 miliona evra, bio pod sumnjom za pranje novca, a da te sumnje koje su mu na teret stavile Uprava za sprečavanje pranja novca Ministarstva finansija i Agencija za borbu protiv korupcije, tužilaštvo nije ispitalo.
Pištaljku je pored Đilasa i Skadrića, a sa sličnom argumentacijom tužio i visoki funkcioner Srpske napredne stranke Aleksandar Senić, poznati stranački preletač, koji je posle prevođenja čitavog opštinskog odbora Socijaldemokratske stranke u Rači u Srpsku naprednu stranku postavljen za direktora u „Koridorima Srbije“. Senić je Pištaljku tužio čak četiri puta do sada zbog pisanja o krađi novca namenjenog za izgradnju postrojenja za preradu otpadnih voda u Rači, ali i zbog toga što je Pištaljka otkrila da njegova maloletna deca od šest, devet i 11 godina u to vreme, imaju svoje firme.
Senić, koji je Pištaljku tužio kao i Đilas, zbog pretrpljenog duševnog bola ne demantujući ništa od objavljenog i takođe zahtevajući da se tekstovi sklone sa sajta, u međuvremenu je izgubio jedan postupak dok su ostala tri u toku.
Novi rijaliti na Pinku pred presudu za ubistvo Slavka Ćuruvije: Ponižavanje žrtve i relativizacija tragedije novinara koga je ubila država
Grozev: Vrednost FSB izveštaja o zvučnom oružju je nula, duboko je uvredljiv za svakog ko kritički razmišlja
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.