Draganu Đilasu je u odgovoru Radio televizije Srbije spočitano sve ono što mu inače deceniju unazad tovare naprednjački „spin doktori“. Nedostajalo je da pomenu 619 miliona i banke na Mauricijusu, pa da bruka i sramota bude kompletna.
Ni kriv ni dužan, u saopštenju se našao i Željko Bodrožić. Umesto odgovora na pitanja zašto prikrivaju istinu o izborima i mnogim drugim aferama u državi, kolegijum RTS-a se drznuo da upre prstom u predsednika Nezavisnog udruženja novinara Srbije zbog toga što je vodio program na nestranačkom skupu ProGlasa.
Ako se pitate kakve veze uopšte imaju ProGlas i Bodrožić sa Đilasovom kritikom (ne)uređivačke politike RTS-a – pa nikakve.
Jedino je bitno zamajavati javnost dok ne prođu afere rušenja u Savamali, pada helikoptera po magli, sudara na naplatnoj rampi Doljejvac, 24 stana u Bugarskoj, tetke iz Kanade, razbacivanja Telekomovih para da bi privatnik blizak SNS-u mogao da kupi B92 i Prvu, povezanosti klana Belivuk sa državom…
Da nesreća bude veća, gledaoci RTS-a čak ni nemaju pojma šta je ProGlas, a neki će verovatno posle njihovog saopštenja pomisliti da je u pitanju politička stranka.
Na RTS-u deceniju unazad nismo videli ni jednu debatu ili stručnjaka da kaže koju reč o (bes)korisnosti kopanja litijuma, da li je tragedija u rudniku „Soko“ mogla biti izbegnuta ako su rudari danima unapred upozoravali na curenje metana, da li je za kolaps u EPS-u krivo političko kadriranje ili viša sila zvana Mića Grčić, da li su ubistva u Duboni i Malom Orašju mogla biti sprečena da su policija i tužilaštvo reagovali na ranije prijave građana da tinejdžer iz (tatinog) automatskog oružja puca po ulicama i ubija pse lutalice.
Sve to je nebitno. Najvažnije je prosuti kofu RTS-ove „istine“ po Draganu Đilasu, bivšem gradonačelniku i ministru, koji u program javnog servisa može da priviri samo u obaveznom predstavljanju u predizbornoj kampanji, i to u opskurnom terminu, uglavnom na RTS 2.
Bilo bi dobro kada bi se pojedinačno svi urednici RTS-a izjasnili da li stoje iza sramnog odgovora koji je upućen u njihovo ime.
Ali, taj film verovatno nećemo (nikad) gledati. Ušuškanost u visoko plaćene novinarske pozicije uvek je bila udobnija od istraživačkog novinarstva. Niko ne haje za to što je vlast prolazna, a sramota večna.
Autor je urednik u Danasu.
Grozev: Vrednost FSB izveštaja o zvučnom oružju je nula, duboko je uvredljiv za svakog ko kritički razmišlja
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.