12. feb 2022.

Politika ad doprinela padu Srpske banke

Firma iza "najstarijeg lista na Balkanu" duguje čak 123,8 miliona dinara Agenciji za osiguranje depozita * Tako je EPS nekako istrpeo da mu Politika potroši struju u vrednosti od čak 551 milion dinara, a da sijalice tamo i dalje gore

Tajnim zaključkom donetim 7. novembra 2014. godine Vlada Srbije odlučila je da „spase“ Srpsku banku, tako što će potrošiti 140 miliona evra novca građana Srbije na pokrivanje njenih gubitaka.

Kako se sada saznalo, od toga je za bar jedan milion evra kriva Politika ad, suvlasnik istoimenog dnevnog lista, koja je od Srpske banke uzela kredit, a da ga nikad nije vratila.

Kako pokazuju dokumenti koje je Politika podnela Privrednom sudu kada je nedavno tražila da ode u stečajni postupak uz UPPR, firma iza „najstarijeg lista na Balkanu“ duguje čak 123,8 miliona dinara Agenciji za osiguranje depozita. To je na prvi pogled vrlo neobično, jer firme ne mogu da pozajmljuju novac od AOD-a. Međutim, kako su za Danas potvrdili u Agenciji, u ovom slučaju se radi o tome da je AOD preuzeo sve nenaplative kredite Srpske banke, pa među njima i Politikin, tako da ova kuća sada Agenciji duguje milion evra. Koje i dalje ne namerava da vrati.

Kako se navodi u UPPR-u, Politika predlaže da joj AOD oprosti polovinu duga, a da ostatak vrati u narednih 10 godina, ali bez kamate. Politika nudi i alternativu. Ako AOD neće da se odrekne polovine svog novca, može da svih milion evra pretvori u kapital u Politici. Dakle, da Agencija za osiguranje depozita postane suvlasnik Politike ad, firme koja je upravo zatražila otvaranje stečajnog postupka. U ovom slučaju, Politika nudi i „dobru“ cenu: 600 dinara po akciji, što je nominalna vrednost deonice Politike, nasuprot 16 dinara, kolika je tržišna vrednost na Beogradskoj berzi. Tako bi AOD „kupio“ akcije Politike po samo 37 puta većoj ceni od realne.

Hoće li AOD pristati na ovako „isplativ“ predlog videće se ako Sud uopšte prihvati ovakav UPPR. Ali, moguće i da hoće, jer su državne institucije do sada pokazivale iznenađujuću širokogrudost prema Politici. Širokogrudost na koju obične firme, a posebno konkurenti iz privatnog sektora, ne mogu da računaju.

Tako je EPS nekako istrpeo da mu Politika potroši struju u vrednosti od čak 551 milion dinara, a da sijalice tamo i dalje gore. U EPS-u ni posle nedelju dana nisu odgovorili na pitanja Danasa da li su na bilo koji način pokušali da naplate ovako ogroman dug, niti da li su Politici ikada isključili struju, odnosno zašto nisu? Ovo tim pre što je poznato da se građanima struja nekad seče i za dug od 100 evra, a zatim šalju izvršitelji da iznose fotelje i frižidere iz stanova neurednih platiša. Nulta tolerancija na neplaćanje električne energije koju je prošle godine najavio premijer Vučić očito se ne odnosi na sve. Da je u pitanju bolnica ili škola, pozicija EPS-a bi se još nekako i mogla razumeti, ali koliko je poznato, Politika nije ni jedno ni drugo.

Ipak, ni tu nije kraj protekciji. Jer, Politika najviše novca duguje državi direktno, dakle za razne poreze, doprinose i druge dažbine, po kom osnovu je država ostala uskraćena za čak 629 miliona evra. Kako je moguće da jedno preduzeće, vlasnik dnevnog lista i štamparije, nagomila ovoliki dug za poreze i doprinose, a da država ne učini baš ništa po tom pitanju? Privatne firme dobro znaju koliko je vlast revnosna kada treba naplatiti poreze i kolike su kazne i za minimalno kašnjenje u plaćanju, ali to očito za Politiku ne važi. I u Poreskoj upravi su odbili da odgovore na pitanja Danasa o Politici, objasnivši da ih zakon sprečava da govore o dugovima pojedinačnih obveznika.

Ono što je poznato, to je da je Politika već godinama pod raznim specijalnim režimima zaštite, koji joj omogućavaju da posluje, a da ništa ne plaća. Prvo je bila u restrukturiranju, pa je proglašena za preduzeće od „strateškog značaja“, pa je na kraju ušla u seriju pokušaja da dobije UPPR, što su sve zakonske procedure kojima se propale firme veštački održavaju na površini, za šta račun plaćaju građani.

Ovaj poslednji mehanizam je i najzanimljiviji, jer je, kako se može zaključiti iz dokumenata, ideja Politike je da nastavi da i dalje živi na veštačkim plućima poreskih obveznika, tako što će kad joj sud odbije UPPR, istog dana podneti predlog za novi UPPR, čime se iznova pokreće procedura odlučivanja u kojoj se poveriocima može zabraniti prinudna naplata. A tako se može unedogled.

Politika je odbila da odgovori na pitanja Danasa, strahujući da bi njeni odgovori bili „zloupotrebljeni“.

Knežević odlučuje o direktorki lista Politika

Osim Politike ad, u problemima je i firma Politika novine i magazini, izdavač lista Politika, u deljenom vlasništvu Politike ad i Ist medija grupe u vlasništvu Miroslava Bogićevića.

Problem PNM-a je što nema zakonito postavljenog direktora. Naime, PNM je imao dve direktorke, Miru Glišić Simić i Ninu Samardžić, koje su delile dužnost. Samardžićevoj je nedavno istekao ugovor i tako je ostala samo Glišićeva. Međutim, Glišićeva nije mogla biti upisana kao generalna direktorka jer se Skupština PNM-a nikada nije sastala da je imenuje kao direktorku sa potpunim ovlašćenjima. Umesto toga, Glišićeva je probala da se u Agenciji za privredne registre upiše bez dokumenata koje nalaže zakon, ali je APR odbio da prihvati takvu registraciju. Tako je PNM sada u pravnom vakuumu, koji dodatno pogoršavaju sumnje u to da Glišićeva uopšte ima važeći ugovor o radu.

PNM se žalio na odluku APR-a resornom Ministarstvu privrede na čijem je čelu Goran Knežević, koje ima rok do 15. decembra, to jest do četvrtka naredne nedelje, da odluči o ovoj žalbi. Pritom, Ministarstvo privrede nema diskreciono pravo odlučivanja, već kao drugostepeni organ razmatra samo da li je APR pogrešno primenio zakon kada je odbio registraciju Glišićeve.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend