Međutim, kako se približila dodjela Ninove nagrade, a Basarin je roman bio u finalu, u Danasu su objavili tekst u kojem pišu o njegovom književnom značaju, te o tome da piščev prelazak u kulturno prezrene novine, kakve su Kurir, nipošto ne bi smio imati veze s konačnom odlukom žirija.
Na kraju, Basara je nagradu dobio, što je Danas popratio na najprimjereniji mogući način. Postupili su onako kako bi postupili i da je pisac i dalje njihov, a ne Kurirov kolumnist.
To što su se javno ispsovali sa svojim bivšim autorom pitanje je građanske ljubaznosti, ali to što su o njegovom književnom radu nastavili pisati onako kako su i ranije pisali, pitanje je samopoštovanja.
S krajem prošloga ljeta prestao sam pisati za dnevni Jutarnji list i prešao u 24 sata i u tjednik Express, te uspostavio redovnu rubriku u Večernjem listu. Otišao sam dobro pazeći da javno ili privatno nigdje ne izgovorim i ne napišem nijednu ružnu riječ o ljudima ili o novinama s kojim sam se rastao.
Bio sam uvjeren da jedni drugima dugujemo to malo građanske ljubaznosti.
Jučer je, 28. siječnja, u Jutarnjem listu, sve sa slikama, objavljena najava knjiga koje će hrvatski izdavači objaviti u 2021. A zapravo knjiga koje će objaviti u sljedećih mjesec-dva.
Možda slutite što se dogodilo.
Od činjenice da je moja knjiga u Jutarnjem listu prešućena nemam nikakve materijalne, moralne niti emocionalne štete.
Ali tu je razlika između srpske i hrvatske kulture, književnosti, javnosti.
Koješta još stane u taj simbolični čin.
Tekst prenosimo sa bloga Miljenka Jergovića
Novi rijaliti na Pinku pred presudu za ubistvo Slavka Ćuruvije: Ponižavanje žrtve i relativizacija tragedije novinara koga je ubila država
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.