“To je kontinuirana, besprizorna svađa ljudi koji sebe smatraju političkim akterima u zemlji gde postoji samo jedan politički akter. Svi ostali su nosači plašta, nosači onog palminog granja iznad glave ili kraljevske nosiljke… U tom smislu se kroz taj pseudopolitički diskurs savršeno može analizirati smrt demokratije i smrt komunikacije i, u krajnjoj liniji, njihova izlišnost. Države vrlo uspešno funkcionišu u totalitarnom ozračju, a i države koje stoje iza ideje demokratije jako malo demokratiju upražnjavaju. Tako da se nalazimo u jednom međuprostoru gde taj diskurs slovi kao demokratski, a zapravo je totalitarna praksa. I tu istina i laž nisu izjednačene, već imamo vladavinu poluistine ili polulaži. To je u političkoj praksi Srbije, uključujući i titoizam i sve totalitarne periode, nova praksa. Agresivnost i zatiranje drugosti je glavna politička agenda i koliko je to opasno dugoročno ne samo po vlast, nego i po opstanak naroda i njegovo duševno zdravlje, tek će pokazati vreme. Posledice ovog nekritičkog samoljublja će decenijama osećati čitav narod. Nijedna vlast nije trajala večno, nevolja je što se svaka vlast pojavljivala kao spasilačka, a mi posle svake vlasti ližemo rane sledećih nekoliko godina. I posle ovog spasavanja ne znam da li će nam biti spasa.”
Izvor: Blic, 24. 9. 2017. godine
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Tabloidi brišu tekstove u kojima blate studente zato što moraju da dokažu da su tačni da im ne ugase portale
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.