
Portal televizije N1 preneo je jutros vest da se porodila predsednica Srpske stranke Zavetnici Milica Đurđević Stamenkovski sa naslovom „Porodila se Milica Đurđević Stamenkovski, dečaci se ne zovu Kosovo i Metohija“.
Limenka stoji tamo na banjičkom brdu, kao ružni oklopnik pogođen buzdovanom. U njoj je oblikovan utvarni kulturni obrazac koji pretvara Srbiju u toksičnu deponiju. U klaustrofobičnom zatvoru od limarije traju orgije sastavljene od agresije i opscenosti koje niko više ne mora da podstiče. One proizvode sebe same i pretvaraju se u olovni oblak koji oduzima dah svakom smislu.

Posle više od mesec dana i šest održanih protesta „Protiv nasilja”, prorežimski mediji juče su kao ekskluzivno otkriće objavili da proteste organizuje opozicija, pokušavajući manipulativno da dokažu time da protesti nisu legitimni jer su „politički” a ne „građanski”. Ova informacija, međutim, nije nova niti je ikad bila tajna - deo opozicije je odmah nakon dva masovna ubistva početkom maja pozvao građane da izađu na proteste, saopštivši zahteve i rute kretanja, što se nastavilo i tokom narednih nedelja.

Iako je jedan od prvih zahteva učesnika protesta „Srbija protiv nasilja“, koji su (naizgled) ispunili predsednik i premijerka Srbije, Aleksandar Vučić i Ana Brnabić, da se u Srbiji prekine sa emitovanjem rijaliti programa koji promoviše nasilje na televiziji Pink, čini se da su oboje obmanuli javnost.

Luksemburški nezavisni organ za audiovizuelne medije (ALIA) objavio je saopštenje u kojem pojašnjava svoju odluku donetu u vezi sa emisijom "Fikus za šefa" iz serijala "Junaci doba zlog" koja je emitovana na TV N1, a čije je, kako kažu, delove srpsko Regulatorno telo za elektronske medije (REM) "pogrešno predstavilo".

Nakon pritiska javnosti, ali i optužbi lidera opozicionih stranaka da predsednik Srbije Aleksandar Vučić nije bio u poseti osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar” nakon masovnog ubistva 3. maja, nekoliko medija je krajem prošle nedelje objavilo fotografiju koja bi trebalo da predstavlja dokaz da se Vučić, ipak, upisao u knjigu žalosti škole. Zbog vidljivih vizuelnih nelogičnosti, korisnici društvenih mreža posumnjali su u „fotošopiranje” fotografije. Ne ulazeći u to da li je i kada predsednik zaista bio u školi, Istinomer je u saradnji sa ekspertima belgijskog fektečeking portala Knack sproveo detaljnu i dubinsku foto-forenzičku analizu i utvrdio da fotografija sadrži tragove digitalne manipulacije koji ukazuju na to da nije u potpunosti autentična.
„Javni servis je tačka oslonca srpskog javnog mnjenja“, saopštio je nedavno Kolegijum RTS-a, tvrdeći da „redovno izveštava sa protesta ‘Srbija protiv nasilja'“. Dodaju i da javni servis neće izveštavati sa tog skupa „kao druge televizije, sa učestvovanjem i podstrekivanjem“ i da iza pritisaka da RTS informiše javnost Srbije stoji „pokušaj da se na RTS gleda kao na polugu, ili batinu, putem čega se, mimo ustavnih i regularnih puteva, dolazi na vlast“.
Voditelj Zoran Kesić prekinuo je debatu na društvenim mrežama o tome da li je fotografija predsednika Aleksandra Vučića u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" lažna ili ne, navodeći da to nije ni važno jer je sam predsednik lažan. "Niste predsedniče bili tu kada je trebalo", poručio je Kesić.
Šefica Odseka za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Smiljana Milinkov izjavila je danas da su žene veoma malo prisutne u medijima u odnosu na muškarce, iako novinarstvo sve više postaje dominantno ženska profesija.

Svi pritisci, razni oblici nasilja i pretnje kojima je Javni servis izložen u dužem periodu imaju u osnovi sličnu pozadinu – pokušaj da se na RTS gleda kao na polugu, ili batinu, putem čega se, mimo ustavnih i regularnih puteva, dolazi na vlast, navodi se u saopštenju Kolegijuma RTS-a. Saopštenje prenosimo u celini.
Pedagoški kolegijum i sva stručna veća OŠ „Vladislav Ribnikar“ oglasila su se otvorenim pismom u kome se obraćaju medijima. U dopisu oni pitaju medije za čije dobro prenose neproverene informacije i mole da ih da budu objektivni i profesionalni.
U jeku novih tenzija na Severu Kosova, jedna tema koja još od petka takođe dominira jesu brojni napadi na novinare. Društvo novinara Kosova svakodnevno izdaje saopštenja u kojima registruje slučajeve napada na medijske radnike, a do juče ih je prema ovoj statistici bilo 18 – svi usmereni na novinare koji izveštavaju na albanskom. I danas, takođe, javljaju o novim napadima, a ova tema je posebno internacionalizovana i deo je obraćanja i premijera Kurtija.
Viši sud u Beogradu presudio je da Udruženje Fruškać mora da plati 114.800 dinara plus kamate, jer su na svom Instagram nalogu podelili fotografiju na kojoj su ih prethodno čak i označili.

Kako u praksi izgleda ekstremna medijska pristrasnost imali smo priliku da vidimo prethodnih dana. Vikend za nama obeležila su dva politička skupa u Beogradu. Na najčitanijim portalima jedan skup je bio veličanstven, hrabar i dostojanstven, a drugi licemeran i kontradiktoran. Ono što je još upečatljivije je da su izveštavajući o skupu „Srbija nade”, a potom o protestu „Srbija protiv nasilja” najmanje četiri portala iz minuta u minut objavljivali iste vesti, sa gotovo identičnim naslovima i istovetnim fotografijama.

Učesnike skupa Srbija protiv nasilja vlast je konačno prestala da broji. Ali, tu gde prestaje brojanje, počinje diskreditacija. A poslednji protest, održan u subotu 28. maja, nije diskreditovao samo onaj ko nije pokušao. Među onima koji jesu pokušali, prednjače provladini mediji i njihovi analitičari.

Od dolaska Srpske napredne stranke na vlast, gotovo da nije bilo godine bez protesta. Oni postaju sve masovniji od rušenja u Savamali 2016. godine, a nakon njih su se desili i „Protesti protiv diktature“, „1 od 5 miliona“, potom demonstracije protiv kovid mera 2020. kada je policija tukla građane, a onda i okupljanja ekoloških aktivista protiv Rio Tinta koji su blokirali i saobraćajnice. Ovih nedelja smo u novom, po nekim procenama i najmasovnijem talasu protesta dosad, „Protiv nasilja“. Raskrikavanje više od pet godina prati kako mediji izveštavaju o svim ovim događajima pa smo izdvojili osam najčešćih medijskih manipulacija koje treba imati na umu.