24. jan 2017.

Trijumf tabloidnog beščašća: I pošto je uhvaćen u laži, Kurir nastavio da se iživljava nad svojom žrtvom

Neistinita priča o Slobodanu Vuksanoviću bila bi strašna čak i da je svaka reč u njoj istinita, jer bivši ministar ima pravo da živi kako hoće. On više ne obavlja nikakvu javnu funkciju, njegovo mentalno ili imovinsko stanje nema uticaja na život građana i građanki Srbije, a to da li je on beskućnik, pijanica, prosjak ili vanzemaljac jeste njegova i samo njegova stvar

Foto: Cenzolovka

Foto: Cenzolovka

Čak i pristojnom mediju može da se dogodi da pogreši, i to ozbiljno da pogreši.

Može mu se dogoditi čak i da slaže – za to su dovoljni samo jedan korumpirani ili neprofesionalni novinar ili urednik, koji posle svoje laži biva otpušten, kažnjen, pravno procesuiran i slično.

Ali, pristojnom mediju – ili makar onom koji pretenduje na pristojnost, ne može se dogoditi da u jednom danu prekrši sva moguća etička načela novinarstva: da slaže, da bude uhvaćen u laži i da potom tu laž ne samo da ne prizna već da svoje čitaoce pravi budalama.

Listu Kurir desilo se upravo to. U izdanju od 23. januara, kao udarnu ekskluzivu objavio je priču o tome kako su bivšeg ministra Slobodana Vuksanovića „lekari našli kao beskućnika“, koji je osiromašen, zapušten, psihički slomljen, a koji od bruke ne želi da bude smešten u prihvatilište za odrasle u Kumodraškoj ulici.

Vrlo brzo vest je na svom Fejsbuk profilu demantovao pisac Dule Nedeljković koji je rekao da mu je Vuksanović prvi komšija, da je čovek zdrav i prav, da je vedar i pristojan, da se često sretnu na basketu.

Odmah potom, TV Prva i Blic došli su do Slobodana Vuksanovića okruženog studentima na jednom fakultetu. Čovek izgleda kao što je oduvek izgledao, samo možda malo mršaviji nego što ga se sećamo, i sasvim je staloženo i mirno ispričao kako živi, prisećajući se čak i svojih novinarskih početaka.

Do bivšeg ministra stigao je čak i sam Kurir, pa je taj je snimak i objavljen, bez dodatnih komentara i objašnjenja.

Ali odmah potom, na sajtu istog tog Kurira – medija, dakle, koji je na sopstvenom portalu prikazao snimak kojim se pokazuje da je lagao – osvanule su tri nove priče koje „dokazuju“ da Vuksanović ipak jeste beskućnik. Ili, ako baš nije beskućnik, svakako je neko ko je u problemu, ko je zapušten, ko nema novca.

„Kako je izgledao? Je li tumarao?“

Jedan od onih koji je o tome svedočio bio je taksista P. S. koji se pojavio pred kamerom Kurira s punim imenom i prezimenom, objašnjavajući da je pre mesec dana kod Slavije video beskućnika koji mu je ličio na Vuksanovića.

Pozivajući se na vesti (Kurira), P. S. je dao i svoju dijagnozu, ocenjujući da je svemu tome kumovala teška porodična situacija i da je zbog toga Vuksanović završio „na ulici“.

Na uporno insistiranje vredne novinarke, objasnio je da je čovek izgledao kao „da radi u kontejneru“. Novinarka je posle toga opet briljirala – pitala ga je: „Kako je izgledao? Je li tumarao?“

Taksista je odgovorio kako je ovaj „normalno išao, samo što je bio…“, da bi mu ona završila rečenicu konstatacijom – „zapušten“.

Sve u svemu, bio je to medijski hepening u koji normalan čovek teško da bi poverovao, dok ne vidi sopstvenim očima.

Na sajtu istog tog Kurira – medija, dakle, koji je na sopstvenom portalu prikazao snimak kojim se pokazuje da je lagao – osvanule su tri nove priče koje „dokazuju“ da Vuksanović ipak jeste beskućnik. Ili, ako baš nije beskućnik, svakako je neko ko je u problemu, ko je zapušten, ko nema novca

No, to uredništvu Kurira nije bilo dovoljno. Svoje svedočenje o psihološkom, materijalnom i svakom drugom statusu profesora Slobodana Vuksanovića dali su i prodavci s pijace Kalenić. Jedan od njih objasnio je kako je bivši ministar došao na pijacu da proda „neke pantalone“, ali i kako je izvršena identifikacija osobe o kojoj se izveštava: „Nosio je neku kapu i tako sam ga bio prepoznao“.

Pošto se ovaj put suočila s ne baš elokventnim sagovornikom, novinarka Kurira postavila je niz ingenioznih pitanja zbog kojih bi svako ko je ikad pročitao bilo koji etički kodeks, bilo koji novinarski udžbenik, mogao samo da sedne i plače.

„Je l’ ti ga bilo žao?“, upitala je s empatijom u glasu.

„Je l’ bio prljav, pocepan? Kako je izgledao?“, insistirala je nakon što nije izazvala odgovarajuću reakciju.

Siroti prodavac je pokušao da se izvuče, ponavljao je njene reči „bio je sav prljav“, ali čak i kad je postalo jasno da se čovek zapleo u sopstvene izmišljotine – cenjena koleginica ga nije ostavila na miru.

„Kako su komentarisali oni koji su ga prepoznali?“, pitala je novinarka.

„Ne znam, nisam bio tu, ali moj brat je bio tu i on je rekao…“

„… Da je to bivši ministar“, dopunila ga je, nastavljajući prilog s drugim prodavcima.

Dakle, da rezimiramo dokle smo stigli u ovoj fazi:

1. Kurir objavljuje laž;

2. Sam objavljuje snimak koji pokazuje da je lagao;

3. Kurir nastavlja da laže, koristeći nejasne iskaze nepouzdanih svedoka koji nisu sigurni šta su videli, kao i tendenciozna i zlonamerna pitanja novinarke;

4. Jedan od sagovornika pred kamerom Kurira kaže kako „nije ni bio“ na mestu događaja o kojem svedoči, ali ga novinarka Kurira u montaži i dalje ostavlja u centralnom mestu svog priloga.

Doktorka i napamet zna

Vrhunac beščašća Kurir je dosegao uz svesrdnu pomoć Sande Rašković Ivić, bivše predsednice DSS-a, stranke u kojoj je Vuksanović jedno vreme bio. Ona je za Kurir ispričala koga sve od familije ima Vuksanović, doslovce prenela kako joj je neko rekao da se „Vuksa čudno ponaša“, što je i dodatno objasnila:

„Ako njemu nije dobro, ne mogu mu pomoći komšije. Ima centar za socijalni rad koji treba njime da se pozabavi, da se vidi da li se on razboleo, da li je počeo da pije, da li je počeo možda nešto da uzima, da li je otišao u psihozu, pa da se odvede na lečenje.“

Nije daleko od pameti da su takvu priču pustili jer nisu imali ništa pametnije da objave. Ne bi im, naravno, bilo prvi put ni da bez veze lažu, ni da bez veze uništavaju nečiji život, da bez veze daju dijagnoze, presude i moralne pouke. Kao što im, s druge strane, ne bi bilo ni prvi put da sve to rade s nekim „višim“ ciljem

Sanda Rašković Ivić je po profesiji doktorka psihijatrije i kao takva sebi ne bi smela da dozvoli da ovako nešto čak i pomisli, a kamoli izgovori javno. Jer, doktorka psihijatrije zna da ne sme da objavljuje nečije porodično stanje, da bez kontakta s osobom ne može da počinje da postavlja dijagnozu, da joj nije dozvoljeno da po medijima upućuje na lečenje, preporučuje mere socijalne zaštite. Tim pre što osoba o kojoj je reč na istom tom mestu, na istom tom sajtu, daje izjavu u punom fizičkom, a po svoj prilici i mentalnom i psihičkom zdravlju.

Ovo je za dr Sandu Rašković Ivić nezapamćena bruka i nešto zbog čega bi pod hitno morala da se (u najmanju ruku) izvini.

Što se Kurira tiče, bilo bi više nego neverovatno da se ovaj list izvini – iako izvinjenje zaslužuje pre svega neposredno okruženje Slobodana Vuksanovića, ali i svaki čitalac.

Da su hteli da upute izvinjenje, to bi učinili odmah, čim su i sami došli do Vuksanovića koji nije beskućnik. Umesto toga, vređali su inteligenciju svojih čitalaca, degradirali svoje sagovornike, pogazili sve bazične profesionalne standarde i prevazišli granice ukusa, vaspitanja, morala, pristojnosti. Koji im ni inače nisu bili jača strana.

Glupost i (ili) spinovanje

Jer, novinarski i profesionalno, ovde nije problem samo laž.

Priča o Slobodanu Vuksanoviću bila bi strašna čak i da je svaka reč u njoj istinita, čak i da je taksista u rukama imao njegovu ličnu kartu dok ga je vodio u prihvatilište, čak i da je prodavac s Kalenića pokazao selfi s bivšim ministrom dok mu ovaj uvaljuje stare pantalone, čak i da je Sanda Rašković  Ivić konzilijarno ustanovila šta sve muči njenog nekadašnjeg stranačkog kolegu.

Bivši ministar jeste javna ličnost, ali ne u smislu da su mu ograničena prava na privatnost. On više ne obavlja nikakvu javnu funkciju, njegovo mentalno ili imovinsko stanje nema uticaja na život građana i građanki Srbije, a to da li je on beskućnik, pijanica, prosjak ili vanzemaljac jeste njegova i samo njegova stvar.

Njega možda još uvek prepoznaju ljudi na ulici i on ih svakako interesuje više nego neki „običan čovek“, ali to ne znači da kojekakvi tabloidi mogu i smeju da ga proganjaju dok je živ.

Iako je u izjavama medijima Vuksanović rekao da ova priča nema uticaja na njegov život, vrlo je verovatno da će se ona direktno reflektovati na život njegovih bližnjih, na život njegovog deteta, da će svi oni – na ovaj ili onaj način – morati da objašnjavaju o čemu se radi. Ali, o tome nadležni u Kuriru nisu razmišljali. Ili jesu, ali ih nije bilo briga. Jezive su obe varijante.

Sanda Rašković Ivić je po profesiji doktorka psihijatrije i kao takva sebi ne bi smela da dozvoli da ovako nešto čak i pomisli, a kamoli izgovori javno. Jer, doktorka psihijatrije zna da ne sme da objavljuje nečije porodično stanje, da bez kontakta s osobom ne može da počinje da postavlja dijagnozu, da joj nije dozvoljeno da po medijima upućuje na lečenje, preporučuje mere socijalne zaštite

Urednički kolegijum Kurira inače je zreo za jednu stručnu edukaciju o zaštiti prava na privatnost i o razlici između onoga što se zove javni interes i onoga što je zapravo samo zanimacija „širokih narodnih masa“ koje uveče dobijaju dnevnu dozu rijalitija, a ujutru na kioscima medijsku drogu u obliku laži, konstrukcija, psovki, prostakluka, moralne bede i intelektualnog sunovrata.

Jer, isti taj urednički kolegijum letos je doneo odluku da objavi naslovnu stranu koja je verovatno jedan od najskandaloznijih medijskih sadržaja u medijski inače skandaloznoj 2016. godini.

Isti taj urednički kolegijum uporno krši profesionalne standarde, zakone i etičke norme, gurajući medijsku scenu u kaljugu koja je inače preduboka i koja je pristojnim medijima već došla do nosa.

Konačno, pitanje svih pitanja jeste zašto je Kurir sve to uradio. Da se sve zaustavilo na laži, bilo bi lako zaključiti da je reč o nekakvom iz Nemanjine ulice dirigovanom spinu – tim pre što ovom listu ni do sada nije bila strana takva saradnja s državom. Na društvenim mrežama pominjana je mogućnost da premijer i njegovi mediji žele da se nekako zabašuri i zaboravi fotografija na kojoj su (navodno) ubijeni lider zemunskog klana Dušan Spasojević i aktuelni ministar zdravlja Zlatibor Lončar, snimljeni u prijateljskom zagrljaju.

To može da bude, ali ne mora da znači – u državi ovakvoj kakva je, verovatno ima i drugih nepodopština.

No, pošto je Kurir nastavio da demantuje samog sebe, zaglibljujući se sve dublje u profesionalni skandal, nije daleko od pameti čak ni zaključak da su takvu priču pustili jer nisu imali ništa pametnije da objave.

Ne bi im, naravno, bilo prvi put ni da bez veze lažu, ni da bez veze uništavaju nečiji život, da bez veze daju dijagnoze, presude i moralne pouke. Kao što im, s druge strane, ne bi bilo ni prvi put da sve to rade s nekim „višim“ ciljem.

Šta god bilo, svega bi se toga trebalo setiti kad idući put objave naslov „Srbijo, izvini!“, kad idući put predstave sebe kao žrtvu režima i svetske nepravde, kad idući put objave priče o nečijem lopovluku, satovima ili ljubavnicama.

Tekstom o Slobodanu Vuksanoviću i prilozima koji su sledili u onlajn izdanju, Kurir je izgubio i ono malo kredibiliteta što mu je preostalo, prekršio je odredbe Kodeksa novinara Srbije, i u očima svakog iole pismenog čoveka izgubio svaku mogućnost da ikada bude smatran pristojnim medijem.

Tu je tačka i kraj. Sve ostalo je (samo)zavaravanje.

PAJIĆ SE NE JAVLJA

Tokom večeri 23. januara, Cenzolovka je pokušala da stupi u kontakt s Nemanjom Pajićem, glavnim i odgovornim urednikom štampanog izdanja Kurira, ali se on nije javio na telefonski poziv, niti je odgovorio na poruku.

8 komentara za: “Trijumf tabloidnog beščašća: I pošto je uhvaćen u laži, Kurir nastavio da se iživljava nad svojom žrtvom

  1. Više vas ne čitam

    Bravo! I dalje ne shvataju da se koja hiljada više prodatih primeraka ili klikova na sajtu ne može meriti sa konstantnim gubitkom kredibiliteta. Te stvari mnogo više koštaju, a ni novo „srbijo, izvini“ neće, kao ni prethodno, doneti poene kod čitalaca, naprotiv. To što si priznao da si lagao i varao te ne abolira od odgovornosti pred čitaocima, iako možda, barem na kratko, pokažeš zube Vučiću i praviš se da si borac za istinu. Samo prazna forma ili u narodski – izduvan balon, spolja gladac, iznutra jadac, tresla se gora, rodio se miš.. Poražavajuća kratkovidost rukovodstva, iznova i iznova. Šteta, tabloidi po formi jesu na granici dobrog ukusa, ali mogu biti i kvalitetni, tačni, pa čak i duhoviti i izuzetno britki, što Kurir odavno nije…

    24. јан 2017. at 16:23
  2. Nebojsa

    Ovo me podseca na film “ kad porastem bicu kengur“ 🙂 i scenu kada vide leteci tanjir.

    24. јан 2017. at 17:08
  3. dragan

    svaku reč iz ovog teksta potpisujem. Kao čovek koji je skoro pola veka u novinarstvu ogorčen sam na ovakve izmišljene priče kojima se očito želi povećati tiraž bez obzira što će se na taj način naneti nepotrebni bol pojedincu ili njegovoj porodici. Bez obzira što tabloidi sebi dozvoljavaju da čak i izmišljaju vesti, mora u ovoj zemlji zakonski da se snakcionišu oni koji na taj način nanose veliku moralnu štetu onome koga bez osnova prozivaju. Moraju i novinasrska udruženja da oštrije reaguju jer ovo je eklatantni primer najgrubljeg kršenja novinarskog kodeksa.

    24. јан 2017. at 17:10
  4. Jovan

    „Vrhunac beščašća Kurir je dosegao uz svesrdnu pomoć Sande Rašković Ivić, bivše predsednice DSS-a, stranke u kojoj je Vuksanović jedno vreme bio. Ona je za Kurir ispričala koga sve od familije ima Vuksanović, doslovce prenela kako joj je neko rekao da se „Vuksa čudno ponaša“, što je i dodatno objasnila:…“

    Nisam simpatizer Sande Rašković Ivić i njene stranke, ali ne mogu, a da ne reagujem na nelogičnost u Vašem tekstu. Gore je citat iz teksta. U gotovo celom tekstu se govori o beščašću Kurira, lažima koje iznosi (sa čim se apsolutno slažem, nažalost, cela medijska scena u Srbiji i društvo u celini tonu u slično blato i stoga treba ceniti svakog ko se tome suprotstavlja i radi suprotno od toga), a onda u istom tom tekstu, bez ikakvog dokaza osudite Sandu Rašković Ivić za „njenu“ izjavu koju je objavio Kurir. Zar Vam pored niza laži i gluposti Kurira koje ste nabrojali u tekstu, niujednom trenutku nije palo na pamet da je i „izjava Sande Rašković Ivić“ još jedna u nizu Kurirovih laži i da se ne sme prihvatiti zdravo za gotovo? Šta ako se pokaže da je tako i da Sanda Rašković Ivić nikada nije iznela tako nešto u javnost, već da je Kurir iskoristio neki drugi izvor kako bi naneo štetu između ostalih i Sandi Rašković Ivić? Da li ćete se tada kao profesionalci izviniti Sandi Rašković Ivić? Ako ja grešim i ako je ona negde javno (uz dokaz da je to učinila baš ona) dala takvu izjavu, ja se izvinjavam Vama. Do tada, i sami ste napravili jednu ozbiljnu grešku u koracima – pisati o nečijim lažima, a onda se pozvati na te iste kao relevanan izvor, u najmanju ruku zvuči glupo, zar ne?

    24. јан 2017. at 18:39
  5. Zoran

    Poštovani,
    Gospodina Vuksanovića ne poznajem lično, KURIR ne čitam namerno!
    Spomenuti bivši visoki funkcioner živi u okolini Đeram Pijace,tačnije u mom neposrednom komšiluku! Vrlo često ga viđam u kraju kako šeta i priča sa komšijama! Da nije bio medijski eksponiran ni po čemu ga ne bih izdvojio od ostalih prolaznika u kraju! Dakle, čovek nije zapušten, prljav ili eksponiran svojim spoljnim izgledom na bilo koji način! Doduše, značajno mršaviji u odnosu na period političkog angažovanja kakvog ga se većina seća, ali ni po čemu ne odaje utisak čoveka u problemu! Pre ovih hladnih dana, neka od političkih opcija postavila je štand ispred pijace na kojem sam video gospodina Vuksanovića kako učestvuje u nekoj konverzaciji sa prolaznicima. Nisam primetio koja je tužna politička opcija u pitanju, siguran sam svakako da je tužna! Ovo pišem zbog svog animoziteta prema Kuriru, generalno prema medijima u Srbiji a i radi istine, ako je to uopšte relevantno u današnje vreme! Istina, od kako su došli ovi „pingvin“ dani Vuksanovića nisam sretao, ali nisam ni komšiju Sašu, ni Lakija, ni Pešića, jedva da i ove iz ulaza viđam!

    24. јан 2017. at 20:45
  6. aleksandra

    Skandal nevidjenih razmera u normalnoj drzavi. U nasoj, nazalost, uobicajena pojava. Jednostavno, od silnih spinova, ljudi vise ne veruju ni u sta… i veruju u sve. Zbog ovakvih medija i „novinara“, profesija, kojoj takodje pripadam, pala je na najnize grane i potpuno je izgubila kredibilitet. Umesto da bude cenjen poziv, biti novinar danas u Srbiji znaci biti prevarant, lazov, osoba bez morala. Moram priznati da su me i neki mediji koji se predstavljaju objektivnim potpuno razocarali.

    24. јан 2017. at 23:08
  7. Lazar Lazarevic

    Za ovakve stvari najveci krivac su sudovi jer kada bi radili svoj posao pojedini listovi bi bili na prosjackom stapu

    25. јан 2017. at 07:52
  8. mira

    Vuksanovic je, umesto da TUZI Kurir, dao intervju u kome se PREPORUCIO svojim, nekada, mnogo dobrim prijateljima, Vucicu i Vesicu. Tako da cela ova prljava kampanja mozda ima neki sasvim drugi smisao.

    31. јан 2017. at 09:33

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend