10. jun 2021.

Matić: Novinar Milan Pantić ubijen zbog istraživanja privatizacije Cementare Novi Popovac (UZNEMIRUJUĆE FOTOGRAFIJE)

Postoji novi materijalni dokaz u vezi sa ubistvom novinara iz Jagodine Milana Pantića pre 20 godina, kaže Veran Matić, predsednik Komisije za istraživanje ubistava novinara, i ističe da je jasno kako iza zločina stoji organizovana kriminalna grupa u kojoj su i političari, ali, uprkos svemu, u Tužilaštvu za organizovani kriminal za Cenzolovku kažu da neće preuzeti ovaj slučaj

„Da, ono što je pisao i ono što bi tek pisao o privatizaciji Cementare Novi Popovac u Paraćinu koštalo je života Milana Pantića“, saopštio je predsednik Komisije za istraživanje ubistava novinara Veran Matić, 20 godina posle likvidacije dopisnika Večernjih novosti iz Jagodine.

Tog 11. juna 2001. godine Pantić je presretnut u ulazu zgrade u kojoj je živeo, dok se vraćao iz prodavnice sa veknom hleba i mlekom. Metalnom šipkom nanete su mu smrtonosne povrede po glavi. Ostao je da leži u ogromnoj lokvi krvi.

Od početka se govorilo da se motivi za ubistvo kriju u Pantićevim novinarskim tekstovima. Spominjalo se više privatizacija u Pomoravlju. Istraga je u jednom trenutku bila usmerena ka Jagodinskoj pivari, ali nije dala rezultate.

Ubijen i zbog onog što je nameravao da objavi

Matić za Cenzolovku ocenjuje da je posle podizanja optužnice za ubistvo Slavka Ćuruvije i nakon što je radnu grupu MUP-a preuzeo inspektor Dragan Kecman bilo vidljivih pomaka u istrazi ubistva Pantića.

U prvih nekoliko meseci došlo se do novog ugla gledanja na stari zločin, kaže Matić.

Komisija je tako zaključila da je motiv za Pantićevo ubistvo povezan s privatizacijom Cementare, kao i da iza napada stoji „organizovana kriminalna grupa u kojoj se prožimaju politički aspekt (nalogodavci) i kriminalni aspekt (izvršioci)“.

„Mislim da nije u pitanju samo ono što je Pantić u svojim tekstovima objavio, nego, u još većoj meri, ono što bi tek objavio“, smatra Matić. „Ovo je bila neka vrsta preventive. Video sam fotografije s lica mesta, užasne su. Čovek je kao pas ubijen ispred svog stana. Da je bio svestan težine informacija koje poseduje, nisam siguran da li bi ih objavljivao.“

Matić je ranije isticao da neposredne izvršioce čini naručena ekipa kriminalaca koja nema nikakve veze s motivima onih koji su ih unajmili samo da obave likvidaciju.

On u otvorenom pismu povodom godišnjice ubistva novinara sugeriše da je policiji i tužilaštvu poznat čitav niz informacija.

* Prvo, postoje imena ljudi koji su izvršili ubistvo. Lik ubice prepoznat je i preko fotografije i preko foto-robota.

* Drugo, poznato je ko je tajno pratio Pantića u njegovom selu, nekoliko dana pred likvidaciju.

* Treće, poznato je ko je stajao ispred zgrade ubijenog, tajno ga pratio i opservirao ga.

* Četvrto, poznat je motiv ubistva, ime osobe koja ga je ubila, organizacija, kriminalna grupa koja je sve osmislila.

Matić u svom obraćanju javnosti pita:

„Da li je moguće da je moćan pojedinac iz tadašnje, tzv. demokratske vlasti (Vlade) mogao poslati telefaks postupajućem sudiji u Kragujevcu, sa naređenjem da donese presudu po tim direktivama, a da je samo ročište – potvrda poruke iz tog telefaksa i takve odluke, kojom se privredni gigant, o čijoj privatizaciji je pisao kolega Pantić, što je bio neposredan povod za njegovo ubistvo, oslobodi plaćanja računa za potrošeni gas (u vrednosti od 12 miliona dolara)?“

Pita i:

„Da li je dovoljno da lice u sudskom postupku prizna da je dobilo novac da završi započetu privatizaciju, da mu se nađu sviftovi uplata transakcija za navedeno činjenje, tom prilikom ošteti državu i na kraju ostane neosuđen? (Uzgred, to lice je odbilo da bude testirano poligrafom za učešće u slučaju ubistva kolege Pantića.)“

Komisija je zaključila da je motiv za ubistvo povezan s privatizacijom Cementare, da iza napada stoji „organizovana kriminalna grupa u kojoj se prožimaju politički aspekt (nalogodavci) i kriminalni aspekt (izvršioci)“

„Da li je dovoljno da u to vreme postupajući tužilac odbaci sve u vezi s tim predmetom i time abolira sve učesnike da čak ni Tužilaštvo za organizovani kriminal ne može, ne želi ili iz nekog drugog razloga ne može da ga ponovo pokrene, iako mu je 2013. godine dostavljena dopuna sa novim dodatnim materijalnim dokazima od svedoka koji je i dao svoj iskaz u tužilaštvu?“

Kako je, na kraju krajeva, moguće da i dalje nemamo sudski postupak iako je ubica prepoznat, iako su ga građani direktno videli, na osnovu čega je napravljen i foto-robot?

Iako je prošlo mnogo vremena, lica koja su organizovala i izvršila zločin i dalje su dostupna organima gonjenja.

U medijima se spominjalo da se neki od osumnjičenih nalaze u Nemačkoj i Bosni i Hercegovini. Viši javni tužilac u Jagodini Radoslav Vučković, koji je i zadužen za slučaj, ranije je potvrdio da su formirana tri predmeta sa zamolnicom za pružanje međunarodne pravne pomoći upravo iz te dve države.

Imajući u vidu da je toliko podataka poznato Komisiji, logično pitanje jeste: zbog čega nema optužnice? Ako se radi o organizaciji u kojoj su bili i političari i kriminalci, zbog čega se u priču ne uključuje Tužilaštvo za organizovani kriminal?

MINISTRI SE ISTICALI IZJAVAMA, OPTUŽNICE I DALJE NEMA

Pantić je ubijen posle promene režima u Srbiji 2000. godine, u manjoj sredini, ali i pored toga što su se političari ređali u obećanjima da će ubistvo biti rešeno, ništa se konkretno nije uradilo.

Dušan Mihajlović, ministar policije u vreme ubistva, tvrdio je kako „policija ima niz saznanja o motivima i izvršiocu“, ali i da su „policijska saznanja jedno, a dokazi koji su potrebni tužiocu da podigne optužnicu nešto drugo“.

Mihajlovićev naslednik Dragan Jočić nazvao je ovo ubistvo „greškom“. Po njemu, nije ni bilo namere da se novinar ubije, već da se – zastraši.

Nebojša Stefanović je pak kazao da je on „lično zainteresovan da se utvrdi istina“, kao i da je „spreman da uradi sve što je potrebno da se dođe do istine“. Ni u njegovom mandatu nije se došlo do istine.

Aleksandar Vulin se još uvek nije oglasio.

Amaterski izveden uviđaj

Šta je sve urađeno da se ubistvo ne rasvetli?

Matić se pita i: „Kako doći do materijalnog dokaza nakon ovako, slobodno mogu reći, amaterski urađenog uviđaja?“ Suočili su se, kako kaže, s opstrukcijom lokalne policije i pravosudnih organa. Mesto ubistva je loše obrađeno, kontaminirano je u vrlo kratkom periodu.

Formirano je ukupno sedam radnih grupa, a u isto vreme, tvrdi Matić, nisu obavljene elementarne istražne radnje, kao što su saslušanja članova porodice i veštačenje mobilnog telefona.

„Najbolji primer za ovu tvrdnju jesu sačuvani opušci cigareta pronađeni na licu mesta. Tek pre nekog vremena poslati su na DNK analizu“, ističe Matić.

„Kao Komisija zahtevali smo da Tužilaštvo za organizovani kriminal preuzme slučaj. Oni imaju veći manevarski prostor za istragu. Potrebno je da se uključi neko ko ima mnogo veća ovlašćenja, institucija koja treba da napravi koncept dokazivanja. Da odluči na koji način će se izvesti dokazi o ovome o čemu govorimo. Meni lično to deluje očigledno.“

Matić kaže da je ovo prelomni trenutak za Komisiju i da nema svrhe nastavljati s radom na isti način. I dalje se pita ko, zbog čega i s kojim ciljem sprečava pokretanje postupak i rešavanje „jedne od najvećih trauma ovdašnjeg novinarstva“

Ipak, u pomenutom tužilaštvu juče je za Cenzolovku rečeno da njihovo odeljenje nije nadležno za Pantićevo ubistvo.

„Izvršili smo uvid u spise Višeg javnog tužilaštva u Jagodini i utvrdili smo da zasad ne postoje dokazi da je ubistvo novinara delo organizovane kriminalne grupe, što je neophodan uslov da slučaj pređe u našu nadležnost“, rekla je portparolka Tužilaštva za organizovani kriminal Jasmina Čolak.

„Razumemo potrebu da se slučaj reši, međutim, nadležnost tužilaštva određuje isključivo zakon. A u ovom trenutku ne postoje osnovi za naše postupanje propisani Zakonom o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, terorizma i korupcije. Predmet ostaje u Jagodini i zasad nema razloga da se to promeni.“

I viši javni tužilac u Jagodini Radoslav Vučković rekao je ranije za Cenzolovku da slučaj ubistva novinara ostaje u Jagodini i da će se Tužilaštvo za organizovani kriminal uključiti tek ako se utvrdi da je umešana neka organizovana kriminalna grupa.

U ovom trenutku, on je kontakte s TOK ocenio kao „korektne i profesionalne“, ali je istakao da u vezi s eventualnim preuzimanjem predmeta njegovo odeljenje „nije u mogućnosti da se izjašnjava“.

Tužilaštvo u Jagodini je prošle godine navelo da je nakon donete naredbe o sprovođenju istrage o Pantićevom ubistvu formirano ukupno 18 predmeta, saslušano 17 svedoka, kao i tri predmeta sa zamolnicom za pružanje međunarodne pomoći.

Na pitanje Cenzolovke da li je njihovo odeljenje u međuvremenu obavilo nova saslušanja, veštačenja ili druge istražne radnje koje bi pomogle u otkrivanu počinilaca, tužilac Vučković je odgovorio da nije bilo saslušanja novih svedoka, s obzirom na to da „nije došlo do otkrivanja identiteta lica koja bi u tom svojstvu bila saslušana“.

„Sa predstavnicima radne grupe koja je formirana pri MUP-u obavljaju se redovne konsultacije i dogovor o daljem toku postupka po ovom predmetu, ali zasad nema novina radi upoznavanja javnosti“, navodi se u Vučkovićevom pisanom odgovoru.

Lakše do dokaza da su odgovorni za privatizaciju u zatvoru

Matić je izrazio uverenje i da bi se lakše došlo do materijalnih dokaza „da su odgovorni za pljačkašku privatizaciju na izdržavanju kazne“.

Poslednjih godina života u Pantićevom fokusu bila je, između ostalog, priprema za privatizaciju Cementare Novi Popovac.

Podsećamo, u januaru 2002, šest meseci po Pantićevom ubistvu, najbolje uslove za fabriku ponudio je švajcarski Holcim. Za 70 odsto vlasništva obećao je da će platiti 52,5 miliona dolara, da će preuzeti zatečene obaveze od 36,6 miliona dolara i da će u narednih pet godina u razvoj firme investirati 83,9 miliona dolara.

U vreme raspisivanja tendera, direktor Cementare bio je Darko Križan, a predsednik Upravnog odbora Nemanja Kolesar, bivši šef kabineta premijera Srbije Zorana Đinđića.

Pet godina kasnije MUP je saopštio da su Križan i Kolesar osumnjičeni za zloupotrebe službenog položaja i pranje novca. Navodno, oni su s predstavnicima Holcima omogućili da ponuda od 52 miliona dolara nemačke firme Breitenburger (ćerke firme Holcima) bude proglašena za najpovoljniju.

Prema tadašnjoj krivičnoj prijavi, Kolesaru i Križanu poslovnim kontaktima pomogao je Miroljub Jakovljević, tada direktor firme MCS grup.

Sumnjalo se da je Breitenburger u februaru 2003. uplatio 2.099.968 dolara na račun firme Majron sejls LTD sa sedištem na Sejšelskim ostrvima, a u vlasništvu Zorana Janjuševića, takođe zaposlenog u kabinetu premijera. Navodno, s tog računa je na Kolesarov račun prebačeno 355.000 dolara, 250.000 na Križanov, a još 634.000 Janjušević je prebacio na nerezidentni račun svoje firme i 860.450 na račun firme MCS grup.

Istraga je trajala godinama, da bi 2010. godine Viši sud u Beogradu obustavio istragu i odustao od krivičnog gonjenja.

Novi materijalni dokaz

Jedanaest godina kasnije, Matić tvrdi da se u međuvremenu pojavio novi element u istrazi, novi materijalni dokaz i to u vezi s onom privatizacijom u kojoj je Pantić bio remetilački faktor.

Cenzolovka je imala uvid u izveštaj Radne grupe Uprave kriminalističke policije iz avgusta 2013. u kojem je izneto svedočenje ljudi direktno umešanih u privatizaciju Cementare i koruptivne šeme koje su išle do ljudi iz Cementare, ali i samog vrha vlasti.

U tom izveštaju piše da je svedok policiji dao dokumenta o novčanim transakcijama i o koruptivnim šemama sa ljudima iz vrha vlasti povezanim sa privatizacijom Cementare Novi Popovac.

Ovakvi iskazi, dakle, postoje godinama. Tužilaštvo za organizovani kriminal, međutim, ne preuzima slučaj.

„Da li je dovoljno da u to vreme postupajući tužilac odbaci sve u vezi s tim predmetom i time abolira sve učesnike da čak ni Tužilaštvo za organizovani kriminal ne može, ne želi ili iz nekog drugog razloga ne može da ga ponovo pokrene, iako mu je 2013. godine dostavljena dopuna sa novim dodatnim materijalnim dokazima od svedoka koji je i dao svoj iskaz u tužilaštvu?“, upitao je javno predsednik Komisije za istraživanje ubistava novinara.

Matić je ocenio da je ovo prelomni trenutak za Komisiju i da nema svrhe nastavljati s radom na isti način. I dalje se pita ko, zbog čega i s kojim ciljem sprečava pokretanje postupak i rešavanje „jedne od najvećih trauma ovdašnjeg novinarstva“.

Jedna opcija bila bi vidljiv iskorak državnih organa, pri čemu Matić pre svega misli na reakciju Tužilaštva za organizovani kriminal – kako u vezi sa privatizacijom Cementare, tako i u vezi sa samim ubistvom novinara.

U suprotnom, on će predložiti da Komisija za istraživanje ubistava novinara dostavi konačan izveštaj Vladi Srbije i prepustiti im da ocene njihov rad.

 

UPOZORENJE: Fotografije sa policijskog uviđaja (ispod) veoma su uznemirujuće.

Fotografije sa policijskog uviđaja

Zgrada u kojoj je živeo Pantić sa porodicom i ulaz u kom je ubijen

NAPOMENA: Tekst je dopunjen 10. juna odgovorom javnog tužioca u Jagodini.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend