01. maj 2020.

Medijski bunt u Hercegovini

Mediji prestali pratiti obraćanja Kriznog stožera HNŽ-a.

Dvadeset i prvog travnja nekoliko je redakcija sa sjedištem u Mostaru, uključujući Bljesak.info i Hercegovina.info, objavilo kako prestaje pratiti obraćanje Kriznog stožera Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ) jer novinari nemaju priliku postaviti potpitanja i reagirati na izbjegavanja odgovora. Objavili su da neće više slati pitanja niti emitirati uživo obraćanje medijima i poruke stožera, koji se od 10. travnja medijima obraća preko live streaminga. Naime, nakon što je nekoliko članova Kriznog stožera bilo u kontaktu sa zaraženim članom stožera, zbog sigurnosti novinara, konferencije za medije počele su se raditi bez novinara uz mogućnost slanja pitanja.

Opravdanje stožera da se misli na sigurnost novinara u početku je prihvaćeno. No, novinari smatraju kako je to poslužilo kao opravdanje da se ne mora odgovarati na pitanja koja i dalje postavljaju neke redakcije.

Konferencije za medije bez medija

Većina je novinara složna da su press konferencije bez medija čudna i neprihvatljiva stvar, ali i strahuju da bi se javnosti moglo dogoditi da praksa poput one Kriznog stožera Hercegovačko-neretvanske županije postane pravilo.

Jurica Gudelj, novinar iz Mostara, kaže kako su konferencije za medije kriznih stožera bez nazočnih medija prilično bizarna pojava.

“Mislim da ih se ne treba uopće zvati konferencijama za medije, jer takav naziv vodi na krivi zaključak. Riječ je, naime, o obraćanjima javnosti, na kojima vlast priopćava što želi i govori o onomu što joj odgovara“, kaže Gudelj.

Smatra kako praksa ignoriranja prethodno poslanih pitanja medijskih kuća pak ne iznenađuju.

“Vlasti Bosne i Hercegovine svakako odgovaraju samo na ona pitanja koja im se sviđaju, a često i samo onih medija koji im se sviđaju. Pandemija koronavirusom je samo zgodan novi instrument preko kojeg političari izbjegavaju odgovarati javnosti“, rekao je.

Novinar Mirsad Behram misli kako je sve ovo što se trenutno dešava oko koronavirusa ustvari posljedica, a ne uzrok.

“Ovaj odnos prema medijima je posljedica svega na što smo se ‘navikli’ zadnjih godina i ne bih to promatrao kao nešto novo. Zapravo, po mom sudu suština priče je u tome da je pandemija virusa korona samo ubrzala, razotkrila, ogolila sve slabosti ‘sistema’ i neuređenosti i neorganiziranosti društva u kojem živimo od početka 90-ih naovamo“, kaže Behram.

Novinarka Sanja Bjelica Šagovnović upozorava kako je rad novinara u vrijeme pandemije uveliko otežan.

“Odluke kriznih stožera da novinari ne prisustvuju konferencijama za novinare, uz obrazloženje da je to zbog zaštite njihovog zdravlja, dodatno su otežali situaciju i donekle obesmislili te konferencije“, rekla je naglašavajući kako su time ugrozili medijske slobode i prava novinara da prisustvuju javnim događajima.

Pet dana isto pitanje

Tina Jelin Dizdar ističe pak kako se na presicama pitanja vrlo često ignoriraju, odgovore općenito, a odgovor se zaobiđe.

“Mene su učili da ne postoji pogrešno i glupo pitanje, samo glup odgovor. Nažalost, ono što se posljednjih petnaestak dana dešava, upravo je suprotno ovom postulatu. Novinarska pitanja se doživljavaju, citiram, irelevantnim, ironično intoniranim, nedovoljno konkretnim i pitanjima koja su pogriješila adresu, pa su po toj logici novinari glupi i ne znaju raditi svoj posao“, rekla je.

Ova novinarka ističe kako je krizno komuniciranje u ovoj županiji na početku bilo izuzetno dobro i prilično transparentno.

“Nakon što je, navodno, zbog usložene epidemiološke situacije redovna konferencija za javnost prebačena na live stream gdje novinari moraju dostaviti pitanja dva sata uoči ‘pressa’, počeli su problemi. Uz ostalo, pet dana zaredom sam postavljala isto pitanje, šesti dan mi je odgovoreno jednom rečenicom koja nije bila odgovor na pitanje. Kolegama se dešavalo slično, zbog čega smo odustali od Kriznog stožera i sad smo prinuđeni dolaziti do informacija na drugi način“, rekla je.

Behram kaže kako ne treba čuditi što su redakcije, više ili manje otvoreno, prestale pratiti taj događaj, jer nema uobičajene dvosmjerne komunikacije.

“Opravdanje da tu nema novinara zbog pandemije i eventualne zaraze jednostavno nije uvjerljivo. Kao što su već neke kolege primijetile, zašto se te iste mjere ne odnose na veći broj radnika na više mjesta u gradu, gdje se uredno izvode građevinski radovi? Tako da je pitanje i koliko se ti događaji mogu nazvati press-konferencijama po definiciji tog pojma“, rekao je.

Jelin Dizdar podsjeća kako su novinari tražili da im se omogući pristup konferenciji bez kamera, na propisanoj udaljenosti.

“Nažalost ova inicijativa nije odobrena niti je razmotrena, a u svemu nije pomogao ni bojkot najčitanijih hercegovačkih portala koja su odlučila u potpunosti ignorirati istupe članova Kriznog štaba“, rekla je.

Bjelica Šagovnović smatra kako se mogao organizirati siguran način prisustva novinara, jer su neke razine vlasti to i učinile.

“Pitanja poslana kriznim štabovima e-mailom često su ostala bez adekvatnog odgovora, jer nije bilo mogućnosti da se na odgovoru insistira li postavi potpitanje. Određeni broj novinara negodovao je zbog ovakvih odluka sumnjajući da je isključivanje novinara s konferencija za novinare pokušaj institucionalnog uvođenja cenzure i način da se izbjegnu odgovori na neugodna pitanja“, rekla je naglašavajući kako je pružanje pravovremenih i točnih informacija novinarima od ključne važnosti uvijek, a posebno u izvanrednim i kriznim situacijama.

Mnoge stvari neće biti iste

Gudelj ističe kako su presice stožera imale smisla u prvim danima pandemije, ali kasnije da su se pretvorile u kulise za samopromociju pojedinih dužnosnika.

“Ono što me pak zabrinjava je da bi konferencije za novinare bez prisustva novinara mogle postati naša nova realnost. Nakon završetka pandemije mnoge stvari više neće biti iste i ne bi me čudilo da se pandemija iskoristi za daljnje ograničavanje slobode medije i govora u BiH“, navodi Gudelj.

I Behram strahuje kako bi ovo moglo postati praksa.

“To je idealno stanje da se postupa ‘po skraćenom postupku’ i jednostavno ‘zaobiđu’ sve eventualne ‘neugodnosti’ koje mogu proisteći iz tamo nekih novinarskih pitanja. I zato je sasvim logično da se ‘neugodna’ novinarska pitanja ignoriraju na, rekao bih, jednosmjernoj press-konferenciji, na kojoj se, eto, pročitaju neka pitanja, ali na kojoj, opet, nema nečeg što je vrlo bitno – potpitanja“, kaže ovaj novinar.

Upozorava da, to što nam se stvarnost ne sviđa ne bi trebalo kriviti ogledalo, nego ono što je ispred njega, te ističe kako se ignorirati stvarnost ne može vječno.

“Međutim, istini za volju, nažalost, ima i druga strana medalje. Po mom mišljenju, svemu ovome su i mediji sami doprinijeli. Jednostavno su dozvolili takav odnos, i mediji institucionalno, i medijski profesionalci. Osobno sam u više navrata sudjelovao u pokušajima organiziranja novinarskog udruženja, pa sindikata, ali je sve to na kraju imalo daleko slabije rezultate od onih koji su zapravo potrebni. Ljudi jednostavno neće sudjelovati! Nevjerojatno je da novinari u BiH rješavaju tuđe probleme, a ne rade ništa da riješe svoje. I zato smo tu gdje jesmo“, smatra Behram.

Jelin Dizdar kaže kako nakon odluke i stožera i medija, najveću štetu trpi upravo javnost, no da toga u Kriznom stožeru očito nisu svjesni.

“Opravdano je pitanje, kome je u interesu ovakav način rada i odnosa prema medijima, osim ako se zaista pokušavaju sakriti odgovori, pa je ovakva situacija dobrodošla. Svi mi zajedno moramo biti svjesni da radimo prije svega u službi javnosti, i da u ovakvom vremenu to ima poseban značaj“, kaže ova mostarska novinarka.

Unatoč prosvjedima novinara, javnost će se i dalje obavještavati o novostima vezanim u Covid-19 putem jednostranih obraćanja na kojima, sudeći po dosadašnjoj praksi, neće biti pravih pitanja koja traže i prave odgovore.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend