15. maj 2020.

Policija ne može odrediti šta je dezinformacija

Nova organizacija svakodnevnog života tokom trajanja pandemije COVID-19 iznjedrila je i nove načine kojima vlasti u Bosni i Hercegovini pokušavaju cenzurisati objave u medijima i ograničiti pravo građana na slobodu govora i kritiku.  

Nakon samo dvije sedmice od prvog registrovanog slučaja osobe zaražene novim koronavirusom u Republici Srpskoj, entitetska Vlada je 19. marta donijela Odluku o zabrani izazivanja panike i nereda za vrijeme vanredne situacije. Novčanom kaznom od 1.000 do 9.000 KM bile su predviđene kazne za građane koji su, prema navodima vlasti, iznosili ili prenosili lažne vijesti, izazivali paniku ili narušavali javni red i mir.

Nakon 15 dana Odluka je. 3. aprila, stavljena van snage. Vlada je nastavila kažnjavati širenje panike, ali ovaj put kroz Uredbu sa zakonskom snagom o zabrani izazivanja panike i nereda za vrijeme vanrednog stanja, koju je usvojila 6. aprila. Donošenje Odluke i Uredbe osudile su međunarodne organizacije među kojima i OSCE. Ni ta Uredba nije izdržala pritiske javnosti i nevladinog sektora, pa je stavljena van snage već 16.4.2020. Za manje od mjesec kontrole javno iznesenog mišljenja, kažnjeno je ukupno 18 osoba, ali su svi prekršajni nalozi poništeni.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske negiraju da su Odluka i Uredba pokušaji cenzurisanja medija jer, kako kažu, nije kažnjen nijedan medij već fizička lica.

Ipak, novinari i medijski pravnici naglašavaju kako slobodu govora nemaju samo novinari nego svi građani.

Zašto je vlada donijela spornu odluku i uredbu

Konkretni razlozi za donošenje Uredbe sa zakonskom snagom o zabrani izazivanja panike i nereda za vrijeme vanrednog stanja bili su sadržani u potrebi da se tokom epidemiološke situacije u Republici Srpskoj naglasi značaj odgovornog ponašanja građana, tvrde iz MUP-a Republike Srpske. Kažu da im takvi prekršaji otežavaju rad, kao i ostalim nadležnim organima.

Ipak, zabilježeni su slučajevi sankcionisanja građana koji su ukazivali na nedostatak medicinskog kadra i opreme  što je, kako kaže profesor Ustavnog prava Šukrija Bakšić, ustavno pravo koje se ne može ograničiti. Dodaje da se širenje panike može sankcionirati u smislu kažnjavanja plasiranja lažnih informacija koje mogu uznemiriti građane.

„Na primjer ako neko iznese da se u jednom mjestu pojavila bolest i zaraženi a što nije tačno u datom slučaju. Sve drugo, poput izvještavanja o stvarnom stanju te komentiranje mjera i odluka nadležnih organa uključujući i njihovo kritiziranje ne može biti suzbijano nekom uredbom a da ne predstavlja ograničenje slobode govora“, pojašnjava Bakšić za Media.ba.

Novinarka i aktivistkinja iz Banjaluke, Milkica Milivojević, kaže da je netom nakon donošenja Uredbe očekivala da će prvo biti kažnjen ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragan Lukač zato što je “već prvih dana epidemije, izveo uveče, na ulice gradova u RS, žandarmeriju i specijalce sa dugim cijevima. Valjda da bi se puškama borili protiv virusa“. Taj događaj, smatra Milojević, izazvao je najveću paniku u Republici Srpskoj.

Ograničavanje slobode govora je presedan

Ove nepopularne i moguće neustavne mjere slične su mjerama za suzbijanje dezinformacija o koronavirusu COVID-19 koje su uvedene u pojedinim državama tokom pandemije, a za koje je komesarka za ljudska prava Vijeća Evrope Dunja Mijatović izjavila da ugrožavaju medijske slobode.

Predsjednik Udruženja „BH novinari“ Marko Divković kaže da mu je jasno da je Uredba donešena iz surovih političkopragmatičnih razloga: da se priguše opoziciona i medijska podsjećanja i pitanja zbog pljački budžeta namještenim tenderima, i o neriješenim slučajevima ubistava. Iako su vlasti, prema mišljenju Divkovića znale da će to izazvati oštre reakcije javnosti, htjele su pokušati ugušiti neke od osnovnih ljudskih prava i sloboda.

„Uredba koja je podsjećala na najmračnija vremena, npr. karakteristična dok je medijima u tadašnjoj SRJ suvereno carovao A. Vučić, donešena je da bi se vlast obračunala sa svakim disonantnim mišljenjem. Usmjerena je bila prema iole slobodoumnijim novinarima i redakcijama, i naravno opoziciji, o čemu najbolje govore primjeri njene prve primjene. Vlast u RS se time dodatno pokazala kao diktatorska, a u tu sliku se uklapa i činjenica da su na ulicama Banja Luke, u vrijeme policijskog časa, policajci sa automatskim puškama, tj. dugim cijevima“, kaže Divković.

Ko odlučuje šta je širenje dezinformacija i panike, a šta lažna vijest?

Procjenu dezinformacija i ocjenu lažnih vijesti i panike vrše uposlenici MUP-a Republike Srpske. Iako nemaju poseban Odjel, kažu da je „dezinformacija, a i širenje panike kada neko u trenutnoj situaciji npr. napiše ili izjavi da ‘nema testova za korona virus, kreveta za oboljele, da ćemo svi pomrijeti do sredine aprila’, jer to nije tačno ili npr. postavi na društvenim mrežama fotografiju migranata koji su sahranjeni prije nekoliko godina u Italiji i napiše ‘Bergamo danas’“.

Jasno je da MUP Republike Srpske nema stručnjake za ovu oblast, ali sve i da ima, MUP to ne bi mogao raditi, mišljenje je to Mehmeda Halilovića: „takvo ovlaštenje može imati samo sud. Ne može MUP postavljati krijeterije i kažnjavati ljude za takve stvari“. On dodaje da njegov stav nije odbrana lažnih vijesti već da se radi o načinu regulacije ocjene i sankcionisanja lažnih vijesti.

Milkica Milivojević podsjeća da ministar policije RS Dragan Lukač nije pozvan na odgovornost jer „su oni koji su bili zaduženi da, ko zna kakvim metrom, mjere šta je panika, a šta nije, procijenili da duge cijevi ne izazivaju paniku. Dok je objavljivanje informacije, koja se vlasti ne sviđa, izazivanje panike“.

Upravo primjer koji je iznijela Milivojević demaskira paradoksalnost Uredbe, tvrdi to i politička analitičarka Tanja Topić. Ocjenjuje da je sprovođenje Uredbe bilo selektivno „što se moglo vidjeti i po tome, da se nije odnosila na one koji su bliski vladajućima, već na oponentne i kritičare vlasti. Prekršajni nalozi od 1.000 KM pisani su opozicionim političarima, a u veliku opasnost dovela je profesionalni rad novinara. Novinari su se našli na tankoj liniji po kojoj su hodali – ili će biti cenzurisani ili će sami podleći autocenzuri što u oba slučaja predstavlja gušenje ionako slabašne slobode medija i mišljenja. Pojedini građani su bili kažnjeni zbog objava na društvenim mrežama“.

Javnost je dugo bila zabrinuta i zbog Naredbe o zabrani narušavanja javnog reda i mira izazivanjem panike i nereda na području opštine Stari Grad Sarajevo. Iako je u saopštenju od 10.4.2020., a kako je pisao i BIRN, stajalo da odredba na snagu stupa odmah, iz press službe te opštine kažu neće biti sankcionisanja zbog javno iznesenih stavova ili objava na društvenim mrežama.

„Naredba o zabrani narušavanja javnog reda i mira izazivanjem panike i nereda na području općine Stari Grad Sarajevo nije stupila na snagu, niti je objavljena u Službenim novinama. S obzirom da Naredba nije potpisana od strane komandanta Općinskog štaba civilne zaštite Stari Grad, ona nema nikakvo pravno dejstvo i ne može se primjenjivati, niti će se primjenjivati”, kažu iz press službe Opštine Stari Grad Sarajevo.

Federalna uprava policije je do kraja marta, a kako je pisao BIRN, podnijela pet prijava koje su putem društvenih mreža širile paniku objavom dezinformacija i lažnih vijesti. Do tada je pet slučajeva ispitano, dokumentovano i predato tužilaštvima u Bosni i Hercegovini.

Naredba o zabrani javnog iznošenja i prenošenja lažnih informacija i vijesti donesena je u martu i u Brčko distriktu.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend