18. jul 2022.

U Hrvatskoj povjerenje u društvene mreže više nego u drugim državama EU

Hrvatski građani kao najpouzdanije izvore vijesti smatraju javne televizijske i radijske postaje, dok informacijama s društvenih mreža vjeruju više od prosjeka Europske unije (EU), pokazalo je istraživanje Eurobarometra.

Najviše anketiranih hrvatskih građana, njih čak 39 posto, navodi javni radijski i televizijski servis – Hrvatsku radio-televiziju (HRT), kao i njihove internetske portale – kao najpouzdaniji izvor vijesti.

Na razini EU javni medijski RTV servis je najpouzdaniji izvor kod 49 posto ispitanika, pokazali su rezultati istraživanja rađenog u nizu europskih država koje je u srpnju objavila Europska agencija Eurobarometar.

Sociologa medija i višeg suradnika u u zagrebačkom Institutu za razvoj i međunarodne odnose Paška Bilića iznenađuje da građani još uvijek imaju povjerenja u HRT „s obzirom na upravljačke i strukturne probleme“ u tom javnom servisu.

Jedan od tih problema je „velik utjecaj politike u postavljanju upravljačkih struktura“, kaže Bilić, koji za Europsku komisiju radi na izvještaju o medijskom pluralizmu u Hrvatskoj. Kao primjer takvog utjecaja Bilić navodi da se o imenovanju glavnog ravnatelja HRT-a odlučuje „običnom parlamentarnom većinom u Saboru“.

„Postoje i drugi problemi vezani uz javni servis koji su također zabilježeni u nekima od tih istraživanja poput tužbi koje je HRT podnio protiv svojih novinara, koje su izazvale dosta negativnih reakcija Hrvatskog novinarskog društva i Europske novinarske federacije. Ima kod građana i generalno dosta negativnih stavova oko obaveze plaćanja pristojbe (pretplate) za HRT“, pojašnjava Bilić za Radio Slobodna Europa (RSE).

Unazad nekoliko godina Uprava HRT-a podigla je nekoliko tužbi protiv svojih novinara. U međuvremenu je, nakon izbora novog glavnog ravnatelja, krajem 2021. godine HRT povukao sve tužbe, osim jedne.

Jedno lokalno istraživanje studenata novinarstva na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti pokazalo je drugačije rezultate – da ispitanici manje vjeruju HTV-u nego dvjema komercijalnim televizijama i dnevnim novinama.

Najčešća primjedba na rad javnog medijskog servisa u Hrvatskoj ipak ostaje opasnost od političkog utjecaja vladajućih. Tako se i u najnovijem izvješću o vladavini prava u državama EU za Hrvatsku među ostalim govori o opasnosti od političkog utjecaja na javni servis.

„Okvir za medije javnih medijskih servisa sadrži zaštitne mjere za neovisnost, ali postoje zabrinutosti u vezi s upravljanjem javnom radiotelevizijom. (…) Sustav je takav da parlamentarna većina ima odlučujući utjecaj na javni medijski servis i to bi potencijalno mogao biti čimbenik ugrožavanje političke neovisnosti HRT-a“, navodi se u tom izvješću.

Povjerenje u društvene mreže i ruska agresija na Ukrajinu

Drugi je zanimljiv nalaz Eurobarometra da osjetno veći postotak hrvatskih građana nego što je to slučaj s prosjekom EU najviše povjerenja ima u informacije dobijene preko društvenih mreža i razmjenom informacija putem drugih online platformi.

U Hrvatskoj su društvene mreže najpouzdaniji izvor vijesti kod 19 posto ispitanika, dok je to na razini EU 14 posto. To je posebno važno u kontekstu „medijskog rata“ koji prati rusku agresiju na Ukrajinu.

Sigurnosni analitičar Igor Tabak s portal obris.org za RSE kaže kako je medijski rat i velika količina dezinformacija preplavio ne samo društvene mreže, nego i klasične medije koji ih nekritički objavljuju, često ne shvaćajući da su i informacije službenih izvora sve, samo ne pouzdane.

„Vrlo često se kao vijesti prenose namjerno plasirane dezinformacije koje recimo ruska strana vrlo vješto koristi, posebno sada u ratno vrijeme. A bilo je toga i prije rata – taj jedan fake news, taj jedan oblik njihovog djelovanja je jako dobro uočen već neko vrijeme“, podsjeća naš sugovornik.

Tabak naglašava da se sve te pojave još mnogo više odražavaju na društvenim mrežama.

„Dakle, ne samo da klasični mediji nisu ‘pohvatali’ te dezinformacije, nego na društvenim mrežama to niti nema tko ‘pohvatati’, pa se onda one nefiltrirano šire. To je dio prirode društvenih mreža kao jednog burnog i nemirnog prostora koji je sve samo ne pouzdan, što se informacija tiče. I zato je problem kada to dio građana doživljava jednako vrijednim kao klasične medije“, upozorava analitičar.

Kakvi su pokazatelji za ostatak EU?

Agencija EU za istraživanja javnog mnijenja Barometar je u travnju i svibnju ove godine provela istraživanje o medijskim navikama i povjerenju u medije na razini EU.

Što se tiče Hrvatske, dominantan je izvor informacija televizija, kod čak 75 posto ispitanika. Najvjerodostojniji izvori informiranja hrvatskim građanima su javni radijski i TV servis, uključujući njihove internetske portale (39 posto), tiskani mediji i njihovi internetski portali (26 posto), privatne TV i radijske postaje (23 posto), društvene mreže (19 posto), blogovi, podcast ii slične medijske platforme (14 posto), Youtube i druge video-platforme (12 posto) i influenceri (5 posto).

Čak 37 posto građana misli da je unazad 7 dana bilo vrlo često ili često izloženo dezinformacijama i fake news (na razini EU 28 posto), dok je 68 posto hrvatskih građana uvjereno ili relativno uvjereno da mogu prepoznati fake news (na razini EU to je 54 posto).

Na razini EU s udjelom od 75 posto televizija dominira kao primarni izvor vijesti, posebno za građane starije od 55 godina. Zatim slijede portali (43 posto), zatim radio (39 posto) te platforme društvenih medija i blogovi (26 posto). Tiskani mediji nalaze se na petom mjestu, svaki peti ispitanik (21 %) navodi novine i časopise kao primarni izvor vijesti.

S druge strane, mlađi ispitanici skloniji su koristiti društvene mreže i blogove za pristup vijestima (46 % ispitanika u dobi od 15 do 24 godine u odnosu na 15 % starijih od 55 godina).

Plaćanje informativnog sadržaja na internetu i dalje je iznimka jer je 70 % onih koji pristupaju vijestima na internetu spremno koristiti samo besplatni sadržaj vijesti ili usluge vijesti na internetu.

Građani EU vjeruju tradicionalnim medijima (televizija, radio, tisak), uključujući njihove internetske stranice više nego portalima i društvenim mrežama. Bilo da se radi o „izvornom kanalu“ ili o njegovoj internetskoj inačici, 49 % ispitanika očekuje da će im javne televizijske i radijske postaje dati istinite vijesti, nakon čega slijede tiskani mediji, koje bira 39 % ispitanika. S druge strane, 27 % ispitanika navodi privatne televizijske i radijske postaje kao pouzdani medijski izvor.

Poljska se ističe kao jedina zemlja u kojoj su privatne televizijske i radijske postaje najpouzdaniji izvor vijesti. U još radikalnijem odmaku od tradicionalnih izvora vijesti općenito, ispitanici u Mađarskoj navode da su „ljudi, grupe ili prijatelji koje prate na društvenim mrežama“ njihov najpouzdaniji izvor vijesti.

Više od četvrtine ispitanika (28 %) smatra da su u posljednjih sedam dana vrlo često ili često bili izloženi dezinformacijama i lažnim vijestima. Ispitanici u Bugarskoj općenito su najskloniji odgovoriti da su često bili izloženi dezinformacijama i lažnim vijestima u posljednjih sedam dana, pri čemu 55 % ispitanika procjenjuje da su „vrlo često“ ili „često“ izloženi, dok su ispitanici u Nizozemskoj najmanje skloni takvim izjavama (3 % „vrlo često“ i 9 % „često“ odgovora).

Većina ispitanika uvjerena je da može prepoznati dezinformacije i lažne vijesti: 12 % njih jea „vrlo uvjereno“ u to, a 52 % „prilično uvjereno“. Razina povjerenja u razlikovanje stvarnih i lažnih vijesti smanjuje se s godinama i povećava s razinom obrazovanja.

Ipsos European Public Affairs intervjuirao je reprezentativni uzorak građana EU-a, u dobi od 15 godina i više, u svakoj od 27 država članica Europske unije. Između 26. travnja i 11. svibnja 2022. obavljeno je 53.347 intervjua putem računalno potpomognutog web intervjuiranja (CAWI), uz korištenje Ipsosovih online panela i njihove partnerske mreže.

Rezultati EU ponderirani su prema veličini stanovništva u svakoj zemlji.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend