
Robert Gest (foto: privatna arhiva)
Robert Gest (Guest), zamenik glavnog i odgovornog urednika Ekonomista, vodećeg međunarodnog nedeljnika koji već 182 godine izveštava o svetskoj politici, biznisu, nauci i ekonomiji.
Jedan je od autora teksta Free speech is under attack, objavljenog 2016. godine na naslovnoj strani Ekonomista. Deset godina kasnije priprema novi tekst o medijskim slobodama u svetu.
Za Cenzolovku govori o tome kako vidi probleme novinara i medija u Srbiji i na Zapadu, o ruskoj i kineskoj propagandi, Trampovoj tužbi protiv BBC-ja i uvredljivom odnosu prema novinarima…
Cenzolovka: U prošloj godini, godini protesta, zabeleženo je više od 300 napada, pretnji i pritisaka na novinare i medije u Srbiji. Amnesti internešenal je dokazao da su novinari i aktivisti nelegalno nadzirani. Istovremeno, i dalje nisu rešeni slučajevi ubistva novinara, kao ni brojni napadi na novinare koji kritikuju vlast. Kako vi vidite situaciju u Srbiji?
Gest: Medijska situacija u Srbiji je loša. Očigledno ne tako loša kao u Kini ili Rusiji, ali za državu koja tvrdi da je demokratska, u kojoj bi možda mnogo građana želelo da se pridruži Evropskoj uniji, situacija je mnogo gora nego što bi smela da bude. Uporediva je sa onim što vidimo u Mađarskoj, koja je članica EU, ali koja nazaduje u pogledu slobode medija.
Mnoge stvari su prilično loše. Na primer, ono što se događa KRIK-u je zaista, zaista gadno.
Vladajuće stranke se obračunavaju sa medijima obično zato što su korumpirane ili zato što jednostavno žele da ostanu na vlasti duže nego što bi trebalo. A najvažnija stvar sa slobodom medija jeste mogućnost da novinari pozivaju vladu na odgovornost, da se razotkriju njihova nedela. To je razlog zašto se obračunavaju sa medijima. Zato sam veoma zabrinut zbog pada slobode medija u Srbiji.
ROBERT GEST

Jedan je od vodećih autora Ekonomista, u kome radi 20 godina. Pre nego što je postao zamenik urednika, bio je zadužen za međunarodne teme, posebno za globalne trendove, geopolitiku i razvoj demokratije u svetu.
Autor je knjige The Shackled Continent, u kojoj se bavi političkim i ekonomskim razlozima dugotrajnog zaostajanja Afrike, koju je citirao i aktivista u borbi protiv gladi na ovom kontinentu i muzička zvezda Bob Geldof.
Vlade koje novinarima zagorčavaju život
Cenzolovka: I mnoge druge države rade na suzbijanju slobode govora?
Gest: Zaista je snažan pritisak mnogih vlada da suzbiju kritičke komentare o sebi. Uglavnom ne pokušavaju da potpuno ućutkaju kritike, već da novinarima i medijima znatno otežaju život. U Severnoj Koreji to nije ništa novo, ali veliki pritisci na novinare postoje i u zemljama koje se predstavljaju kao liberalne demokratije, u kojima zakoni kažu da su mediji slobodni.
Srbija je jedna od tih zemalja. Sličan primer je Indija, u kojoj ustav garantuje slobodu govora, novine su slobodne, vlast ne zatvara novinare zbog stvari koje pišu. Ali, kada razgovarate sa ljudima, vidite da vlast zloupotrebljava promene koje je doneo internet.
Medijima je sve teže i da zarade od oglašavanja. Vlada prestaje da plaća oglase u nepodobnim novinama, a velikim kompanijama kaže: ako želite da gradite puteve, luke ili dobijete licence, ne bi trebalo da se oglašavate u tim medijima zato što nisu patriotski.
Cenzolovka: Da li se to događa i u zapadnim zemljama?
Gest: To je globalna stvar. Dešava se u mnogim zemljama, samo ne u istoj meri. Režimi sada imaju alate da, ako žele, usmeravaju novac ka medijima koje favorizuju. Ponekad nađu „prijatelje”, njima bliske poslovne ljude, da kupe TV stanicu pa je iznenada pretvore u prorežimsku.
Ali to nije isto svuda. Mnogo je teže novinarima u Indiji nego u Americi. Nije loše u Švedskoj, ali je prilično teško u Srbiji.
Cenzolovka: Da li mislite da ophođenje Donalda Trampa prema novinarima daje gorivo režimima poput onog u Srbiji da opravdaju način na koji oni tretiraju medije?
Gest: Na konferenciji za štampu sa prestolonaslednikom Saudijske Arabije novinar je pomenuo činjenicu da je vlada Saudijske Arabije ubila novinara i isekla ga na komade.
Američke obaveštajne službe su verovale da je prestolonaslednik odgovoran za ovo i novinar je postavio to pitanje. Videlo se da je prestolonaslednik osramoćen, a Tramp je rekao: to je nepristojno pitanje.
Predsednik SAD, u suštini, kaže: novinar koji je isečen na komade testerom je to zaslužio. Bilo je nekad nezamislivo da američki predsednik to izgovori. To je šokantno i zastrašujuće.
AMERIČKA POMOĆ MEDIJIMA ĆE SE VRATITI
Cenzolovka: Kada govorimo o borbi protiv dezinformacija i korupcije, na Balkanu su posebnu ulogu imali USAID i druge organizacije koje su finansijski pomagale medije da razotkriju upravo takve stvari. Kako gledate na gašenje tih programa?
Gest: Tramp to finansiranje vidi kao neku vrstu globalnog woke pokreta. Američka finansijska pomoć nezavisnim medijima ne predstavlja skoro pa nikakvu stavku u američkom budžetu, ali je u mnogim zemljama omogućavala borbu za slobodu medija i smanjenje korupcije kroz praćenje onoga što radi vlast.
To finansiranje je neophodno i pretpostavljam da će se vratiti sa sledećom američkom administracijom, pošto je tako i funkcionisalo bez obzira ko je bio na vlasti – sve do Trampa. Istovremeno, Kinezi i Rusi nisu prestali da finansiraju dezinformacije.
Lažu u svakoj rečenici, a onda skoče na jednu od 10.000 informacija koje objavi BBC
Cenzolovka: Kako gledate na to što je Tramp tužio čak i BBC?
Gest: To je veliki problem, jer Tramp jasno stavlja do znanja da će pokušati da nametne finansijske troškove medijima koji ga kritikuju. On neće dobiti tu odštetu, ali BBC mora da angažuje advokate da se brani, a to košta.
Američki mediji su mnogo više ugroženi nego što je to BBC, jer im matične kompanije zavise od savezne vlade, od Trampa, od dozvola da rade. Postoje primeri u Americi da su medijske kompanije dale Trampu milione dolara za potpuno neosnovane tužbe. Iako su bili u pravu, morali su da postignu vansudsko poravnanje samo da ne naštete matičnoj kompaniji koja zavisi od savezne vlade za mnogo veće sume novca.
To je jako opasno. To prethodni američki predsednici nisu radili. To je novo u Americi i veoma zabrinjavajuće. Tramp otvoreno kaže da ne priznaje nikakva ograničenja za sebe osim ličnog morala. Dugo sam u ovom poslu i nikada nisam čuo američkog predsednika da to kaže. Svi prethodni bili su saglasni oko toga da su ograničeni zakonom.
Dezinformacije utiču na poverenje u medije
Cenzolovka: Na račun izveštavanja BBC-ja je upućeno mnogo kritika u poslednje vreme. Kako vidite iskušenja medija u Velikoj Britaniji, posebno javnog servisa?
Gest: BBC se finansira javnim sredstvima. Zato mnogi misle: pripada meni, pa bi trebalo da se složi sa mnom.
Uzimajući sve u obzir, kvalitet BBC vesti je veoma visok. Prema globalnim standardima, to je veoma dobra novinarska organizacija. Pravi greške, jer svakodnevno objavljuje hiljade vesti. Ljudi koji rade tamo su uglavnom politički na sredini. Nema mnogo ni krajnjih levičara niti desničara. Pokušavaju da tačno utvrde činjenice i to je zaista važno.
Neke kritike BBC-ju su opravdane, ali veliki deo upućuju ljudi sa određenim ciljem: botovi, Rusi, populisti… oni koji lažu u svakoj rečenici, a onda se osvrnu na činjenicu da BBC napravi grešku u jednoj od 10.000 rečenica.
Pogledajte Trampov tvit na društvenim mrežama. Ako ima 100 reči, u njemu ima 10 laži. Ali će on napraviti veliku galamu ako tradicionalni mediji jednom pogreše.
Cenzolovka: Kako komentarišete buku koju stvaraju propaganda i dezinformacije?
Gest: Buka je sve gora. Zlonamernima je mnogo lakše da izbace gomilu lažnih informacija i video snimaka koji izgledaju kao da mogu biti istiniti. Kao kada kažu – ovo je scena sa današnjih protesta protiv nekog režima, a zapravo je reč o protestima od pre deset godina.
Daleko je više neproverenih gluposti na društvenim mrežama, kao i dobro finansiranih napora ruske i kineske vlade da šire dezinformacije. Cilj je da građani, posebno na demokratskom Zapadu, budu sve više ljuti na druge, da se izazovu podele, da ljudi budu očajniji, da misle da su njihova društva osuđena na propast. Tu je i poplava dezinformacija, koje su ponekad veoma zanimljivo predstavljene.
Pošto algoritmi društvenih mreža favorizuju sadržaj koji šokira kako bi izazvali veće angažovanje publike, oni daju iskrivljen i veoma neprijatan pogled na svet. Čujem to i od svoje dece. Mladi lako mogu steći zaista negativan pogled na dešavanja u svetu.
Očigledno je da su neke stvari loše, ali uopšteno govoreći, poslednjih nekoliko vekova zapravo predstavlja istoriju napretka.
Cenzolovka: Da li je moguće boriti se protiv dezinformacija i propagande sa neregulisanim društvenim mrežama?
Gest: To nije crno-belo. Kad otvorite društvene mreže, ne vidite dečju pornografiju, jer to nije legalno. Kompanije koje stoje iza njih imaju zakonsku obavezu da takav sadržaj blokiraju.
Na ruske dezinformacije stalno nailazite, a njih je mnogo teže blokirati, jer „peru” informacije. Imate ruske farme trolova koje šalju dezinformacije npr. u Venecuelu, a Venecuelanci ih predstavljaju kao svoje koristeći VPN-ove, pa je teže videti odakle zapravo dolaze.
Dakle, mnogo je teže blokirati, ali nije nemoguće smanjiti. Voleo bih da kompanije koje stoje iza društvenih mreža pokušaju da ono što se na njima objavljuje bude manje senzacionalističko, da bude istinitije. Ako to ne žele, onda je prikladno da postoji neka vrsta regulacije. Nekim regulatorima možete verovati, ali teškoća je u tome što ima i vlada kojima uopšte ne možete. Vlasti koje najstrože regulišu imaju tendenciju da budu i najgore.
Danas je mnogo gore nego 2016.
Cenzolovka: Kako vidite uticaj društvenih mreža na izveštavanje u zapadnoj Evropi?
Gest: Ako ste u ozbiljnom medijskom biznisu, morate da koriste mreže. Mi ćemo po pravilu biti ti koji će prvi objaviti svoje sadržaje na društvenim mrežama.
To donosi dosta interakcije i to je način da ljude privučemo da skinu našu aplikaciju, odu na sajt i pretplate se kako bi dobili istinite informacije i analize koje ne pokušavaju da vas šokiraju, već da vas informišu. Ali, mnogo je lakše nama, globalnom mediju na engleskom jeziku, nego mediju koji izveštava, na primer, na mađarskom.
Društvene mreže su zabavne, ali doprinose i široko rasprostranjenom mišljenju da su tradicionalni mediji mnogo gori nego što zaista jesu, da mediji uvek lažu i da su deo zavera. To obično nije istina kada je reč o nezavisnim medijima.
Cenzolovka: Ekonomist je 2016. objavio naslovnicu sa porukom – Free speech is under attack. Kako danas na to gledate?
Gest: Među glavnim problemima sa slobodom govora 2016. godine su bili pokušaji vlada da ućutkaju novinare, pretnje novinarima, kao i ćutanje o određenim pitanjima koja nekoga uznemiravaju. Primer je bila fatva bačena na čuvenog pisca Salmana Ruždija, 1989. godine, kada je velika manjina muslimana u svetu rekla da ih ono što je napisao uznemirava i da će ga zato ubiti.
Pretnja smrću, ili mnogo češće, pretnja da ćete ostati bez posla ili da će vas izbaciti sa univerziteta, jeste sila koja tera ljude da ćute. Takav smo svet imali 2016. godine. Sada je znatno gori. I na mnogo različitih načina.
U INTERESU SRBIJE JE DA BUDE DEO BOGATE EVROPSKE UNIJE, A NE NOVA BELORUSIJA
Cenozlovka: Stanje medijskih sloboda se ovde često porede sa 90-im godinama. Tada smo imali, međutim, mnogo aktivnije komentarisanje slobode medija i ljudskih prava diplomata u Beogradu, uključujući i Veliku Britaniju. Sada i odatle dolazi „radijska tišina”.
Gest: Iskreno, potezi EU su ovde važniji od Britanije, koja nije deo EU, ali se nadam da će možda jednoga dana ponovo biti. Dugoročno gledano, EU nudi mogućnost da, ako se pridržavate određenih standarda, poštujete ljudska prava i niste previše korumpirani, možete se pridružiti Evropskoj uniji.
I to će učiniti život vašeg naroda mnogo boljim. I vašu zemlju bogatijom. Daće vam slobodu da putujete gde god želite u EU. To je zaista dobar aranžman. I to na kraju stvara pritisak od strane birača u zemljama koje su kandidati za pristupanje da se njihove vlade bolje ponašaju.
Ali, da li je u kratkoročnom interesu konkretnih ljudi koji su sada na vlasti da poštuju slobodu medija i ljudska prava? Ne. Oni žele da se obračunaju sa medijima i žele da budu u mogućnosti da kradu novac.
Reforme koje bi omogućile zemljama poput Srbije da se pridruže EU, zahtevaće vreme i nisu u interesu sadašnje vladajuće stranke. Zato ne očekujem da će se dogoditi u kratkom roku. Ali, dugoročno gledano, mislim da hoće, jer je veoma jasno u interesu Srbije da bude deo velike, bogate demokratske organizacije, a ne u nekoj vrsti ruske sfere uticaja, što je put ka, u osnovi, gorem životu. Ako krenete putem Belorusije, to sasvim jasno znači – gori život za sve u zemlji, osim za veoma malu grupu na vrhu.
Ta težnja ka boljem izboru verujem da će pobediti. Staromodni načini širenja propagande neće funkcionisati zauvek.
Novi rijaliti na Pinku pred presudu za ubistvo Slavka Ćuruvije: Ponižavanje žrtve i relativizacija tragedije novinara koga je ubila država
Dezintegracija javnosti preko TV dnevnika: Gledaoci žive u različitim simboličkim realnostima
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.