22. jan 2026.

SLAPP tužbe protiv lokalnih medija: Čitaoci spašavaju portale kojima veruju

Suočeni sa mogućnošću da im jedna SLAPP presuda zauvek ugasi medij, urednici lokalnih nezavisnih medija u Srbiji istovremeno otkrivaju nešto čemu se nisu sasvim nadali: da imaju iza sebe armiju čitalaca koji će solidarno sakupiti novac za sudske odštete, samo da bi sačuvali portal kome veruju.

SLAPP tužbe mogu da zatvore lokalne medije (Foto: Unsplash/ Alyona Chipchikova)

Za Nenada Živkovića, urednika portala Pančevo Si Ti, 2026. godina nije sjajno počela. U prvim radnim danima nakon novogodišnjih praznika stigla mu je pravosnažna presuda Apelacionog suda u Beogradu kojom mu je naloženo da plati gotovo 2.000 evra odštete Aleksandru Čupiću zbog jednog teksta o njemu koji je preneo na svom sajtu.

Živković i Čupić su i pre toga bili na sudu. Čupićevo E-Pančevo, portal koji otvoreno podržava vlast SNS-a, objavio je uvrede na Živkovićev račun 2019. godine. Nakon što ga je Živković tužio, Aleksandar Čupić se nije pojavljivao na suđenjima, a izostanke je pravdao medicinskom dokumentacijom.

Sa jednog takvog suđenja izveštavala je i Cenzolovka, navodeći u tekstu razlog Čupićevog odsustva, tačno onako kako se to moglo čuti u sudnici. Međutim, smatrajući da mu je time povređen ugled i naneta duševna bol, Čupić je 2021. tužio i Cenzolovku i lokalne medije koji su tekst preneli: Živkovićev Pančevo Si Ti i Pan Press urednice Ivane Predić, takođe iz Pančeva.

I dobio je.

Nenad Živković je tako ovog januara, nakon pet godina parnice, imao u rukama pravosnažnu apelacionu presudu i rok od 14 dana da ovom neformalnom glasnogovorniku Srpske napredne stranke na lokalu isplati oko 214.000 dinara, uključujući troškove sudskog postupka. S obzirom na to da vodi mali, lokalni medij koji živi od projekata, Živković se našao u velikom problemu.

Prvo je obavestio novinarska udruženja i organizacije, pa je kroz razgovore s njima došao na ideju da se obrati za pomoć čitaocima, bez mnogo očekivanja, ali sa potajnom nadom da će pomoći.

Kampanja je pokrenuta u četvrtak 15. januara, da bi do kraja vikenda bilo prikupljeno i više od potrebnog. 

„Godina je tako počela s lošom vešću da smo postupak izgubili, ali na dobroj vibraciji jer se ispostavilo da su čitaoci uz nas”, kaže on. „Znači nam što osećaju potrebu da nam pomognu. To je dokaz ugleda i poverenja koji imamo u zajednici.”

Za te dve hiljade evra, kaže ovaj pančevački novinar, redakcija je mogla da optimizuje i redizajnira sajt, ili da plati autore koji često za ovaj portal pišu i bez honorara, iz čistog novinarskog entuzijazma. Ipak, to je možda bila cena koju su morali da plate da bi otkrili da iza sebe imaju čitaoce spremne da „uskoče” kad je potrebno.

Ostatak od pedesetak hiljada, kako je Pančevo Si Ti navelo u svom saopštenju, biće preusmeren u fond protiv SLAPP-a, za pomoć nekom drugom ko se bude našao u sličnom problemu.

A nema sumnji da će se to i desiti, budući da su SLAPP postupci sve popularniji način razračunavanja moćnika sa medijima u Srbiji. U pitanju je specifičan vid tužbi čiji je primarni cilj da se medij ućutka i zastraši pre nego da se namiri pravda.

Na udaru ovakvih tužbi trenutno su pre svega istraživačke redakcije sa većim uticajem, poput KRIK-a i BIRN-a. Ipak, u problemu su i lokalni mediji koji nemaju gotovo nikakve resurse da sami izađu na kraj sa SLAPP-om. Jedna takva presuda, sa šestocifrenim odštetnim zahtevom, dovoljna je da ih zatvori.

Takvu sudbinu zasad uspešno izbegava i In medija, inđijski portal nepopularan među lokalnim vlastima, čija je vlasnica i urednica Verica Marinčić zasuta serijom od sedam identičnih tužbi u slučaju „Skočko”.

Ona je, naime, objavila tekst o prijemu mladih karatista kod predsednika opština, gde je, greškom lokalne administracije, deci podeljen med za potenciju „Skočko”. Roditelji su poslali sedam tužbi u ime osmoro dece na adresu ove novinarke jer je objavila sliku sa prijema na kojima se vide lica karatista, što im je povredilo pravo na privatnost i dostojanstvo. Tim tužbama su tražili oko 1,2 miliona dinara odštete.

Zasad su pravosnažno okončana tri postupka, sva tri na štetu In medije, koja je dosad morala da isplati oko pola miliona. Kako? Opet, zahvaljujući čitaocima.

Marinčić: Nismo mogli da verujemo

Kada su tužbe počele da pristižu Verici Marinčić početkom 2024. godine, ona je to za medije nazvala „poslednjim klinom u našem kovčegu”. In medija, naime, nema para ni za jednu takvu presudu, a kamoli za njih osam.

Prva pravosnažna presuda stigla je prošlog leta, i Marinčić je morala da plati 160.000 dinara prvom od osmoro učenika koji su tužili. Pomislila je da uzme kredit, kako kaže za Cenzolovku, ali se ispostavilo da joj banka neće odobriti kredit jer je preduzetnica.

Onda su lokalni umetnici i prijatelji njene redakcije organizovali humanitarnu svirku u centru Inđije na kojoj je samo te večeri prikupljeno više od 1.000  evra. Tokom nedelju dana kampanje čitaoci su uplatili ukupno 700.000 dinara i 450 evra donacija. Ti stresni dani su Vericu Marinčić i njene kolege iz In medije još jače povezali sa čitaocima.

„Ja sam bila oduševljena. Imam o sebi i In mediji visoko mišljenje, ali baš toliko nisam očekivala. Ljudi su uplaćivali iz celog sveta, pa smo onda gledali ko su oni i čudili se što nam uplaćuju. Podržali su nas i građani, i ljudi iz lokalne samouprave, i zborovi, i studenti, i ljudi koje znamo i ne znamo, svi”, kaže ona.

Ispostavilo se da će serija ovih SLAPP tužbi ipak biti i prilika, prema njenim rečima, za ispitivanje javnog mnjenja o In mediji.

„Prezadovoljna sam rezultatima tog ispitivanja”, kaže Marinčić radosno. „Nisam očekivala toliku podršku. Ipak smo mali, znaju nas samo tu po lokalu, pritom je bilo leto, ljudi su bili na odmorima, ili su spremali decu za školu u septembru, spremali se za zimnice, nikad nije situacija da nekom daš. A oni su dolazili sami da nam donesu novac.”

Kaže da će organizovati ponovo kampanju prikupljanja novca ukoliko i preostalih pet presuda budu osuđujuće. Najverovatnije i hoće, budući da su sve tužbe istovetno napisane. Smenjuju se samo imena dece čiji su roditelji podneli ovu seriju tužbi.

„Mi nemamo toliku godišnju zaradu, kad platimo poreze i doprinose, zakup, troškove, mi nemamo tih milion dinara realne zarade. Mi nemamo oglašivače, nemamo zakupljene PR tekstove, samo projekte. Tih 1,2 miliona su četiri meseca poslovanja za nas”, kaže Marinčić.

SLAPP: MEKI PRITISAK DO PUCANJA

In medija je finansijski i vremenski izmrcvarena ovim sudskim postupcima, ali to i jeste efekat SLAPP postupaka.

Kako u jednom vodiču o SLAPP-u navode iz Slavko Ćuruvija fondacije, članice Nacionalne radne grupe za borbu protiv SLAPP-a, cilj ovakvih tužbi je i da finansijski iscrpe tuženog, čije su materijalne prilike često znatno slabije u odnosu na onog ko tuži. Tuženi su, i kod nas i u svetu, uglavnom nezavisni mediji, nevladine organizacije i aktivisti, a na strani tužilaca su mnogo moćnije strukture – političari, biznismeni, korporacije. Njihov cilj je da ućutkaju kritičare, a ne da namire pravdu.

Jedan od znakova da se radi o SLAPP tužbi jeste besmisleno formulisana argumentacija, odnosno neprecizno ili protivrečno napisana tužba, „zasnovana na lažnim ili neutemeljenim navodima”.

„Drugim rečima, tužbeni zahtev je očigledno neosnovan”, piše u vodiču.

Takođe, često se dešava da odštetni zahtev bude nesrazmerno visok. Na taj način se medij finansijski iscrpljuje od starta, jer što je veći odštetni zahtev, to su veće takse koje medij mora da plati u odgovorima na tužbu.

U jednom od najranije zabeleženih SLAPP slučajeva na lokalu u Srbiji, 2021. godine, na portal Jugpress iz Leskovca obrušio moćni Milenijum tim, kompanija bliska vlastima. Stigle su im dve tužbe sa odštetnim zahtevima od po približno 100.000 evra, i treća u kojoj su vlasnici Milenijum tima tražili dva miliona dinara za duševnu bol. Povod je bilo saopštenje leskovačke opozicije koja je napadala Milenijum tim, a koje je Jugpress preneo.

Otkud lokalnom mediju toliki novac?

Milenijum tim je, nakon pritiska javnosti, smanjio odštetne zahteve na po sto evra, ali je Jugpress svakako morao da plati takse za odgovore na tužbu u prvih osam dana. Takse su, kako za Cenzolovku kaže urednica Ljiljana Stojanović, iznosile ukupno oko 400.000 dinara. Platio ih je Lokal Press, udruženje lokalnih novinara, koje im je obezbedilo i besplatnu pravnu pomoć.

„Da nije toga bilo, ne znam šta bismo uradili, jer mi postojimo zahvaljujući projektima. Nemamo nikakvu mogućnost za zaradu, jer kod nas praktično niko ne sme da se oglašava. Za tih 400.000 mogli smo da pokrijemo honorare i troškove komunalija”, kaže Stojanović.

Osim para, koštalo je i vremena. Ljiljana Stojanović je morala desetak puta da ide iz Leskovca u Beograd na suđenja, dok se, sa druge strane, kako kaže ona, tužioci iz Milenijum tima više puta nisu pojavljivali.

Trebalo je gotovo par godina takve dinamike da sud odbaci ove tužbe.

A mogao je da to uradi odmah, da zakonodavni okvir Srbije uopšte prepoznaje pojam SLAPP tužbi. Evropski parlament je 2024. godine usvojio tzv. anti-SLAPP direktivu kojom, između ostalog, propisuje mogućnost ranog odbacivanja neosnovanih tužbi, bez ulaženja u sudski postupak koji zahteva i novca i vremena.

Nenad Živković iz Pančevo Si Ti navodi da bi sudije morale da nauče da prepoznaju SLAPP tužbe i to u ranim fazama.

„Svako ima pravo da tuži, ali sudije moraju da nauče da odbacuju SLAPP tužbe, tužbe koje su zlonamerne, koje dolaze sa pozicije moći da bi ugušile slobodu izražavanja i borbu nezavisnih medija za javni interes”, kaže Živković za Cenzolovku.

U međuvremenu, za promenu zakonodavnih rešenja bori se samo nekolicina udruženja, medija i fondacija iz nevladinog sektora, koji su i najviše na udaru SLAPP tužbi. Srbija je, kako je prošle godine rekla zamenica šefa Delegacije EU  u Srbiji, u samom evropskom vrhu po broju SLAPP tužbi. 2024. godine se vodilo najmanje 17 SLAPP postupaka samo protiv novinara, ali je broj i veći budući da su na udaru i aktivisti i organizacije civilnog društva.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend