
Kako bi čitaocima najposećenijih informativnih portala u Srbiji omogućio da lakše prepoznaju neistine i zloupotrebe činjenica u izjavama političara i javnih funkcionera, Istinomer je unapredio svoju ekstenziju za internet pretraživače “Proveri me”.
Danas obeležavamo Međunarodni dan prava javnosti da zna, ustanovljen sa ciljem da se ukaže na to koliko je bitno da imamo pravovremene i istinite informacije na osnovu kojih bi trebalo da donosimo odluke – da li o merama prevencije koju ćemo koristiti kako bismo se zaštitili od virusa korona, ili o tome za koga ćemo glasati na izborima.
Dokumentarni film The Social Dilemma (Društvena dilema, r. Džef Orlovski), koji je putem platforme Netflix dostupan proteklih nedelja, odmah po pojavljivanju bio je jedan od 10 najgledanijih u Srbiji. Poseban fokus filma usmeren je ka fenomenu dezinformisanja, lažnih vesti, iskrivljenih i manipulisanih činjenica koje direktno utiču na političke procese i društva.
S obzirom na opasnosti koje dezinformacije i lažne vesti mogu da izazovu, društvene mreže su počele da na različite načine proveravaju istinitost onoga što je preko njihovih platformi objavljeno.

Sveprisutne lažne vesti jesu vrhunski društveni izazov našeg doba, kao i trajna boljka našeg mozga. Ali šta ako one postanu zgodni izgovor za – cenzuru? Da li to cenzurom svega što etiketiramo kao babarogu lažnih vesti zapravo cenzurišemo i sve što se ne uklapa u dominantni politički, ideološki (neoliberalni) i ekonomski (kapitalistički) narativ? I da li to belosvetskim i domaćim autokratama omogućujemo da pod krinkom borbe protiv dezinformacija progone svaku kritičku misao ili istraživački uradak?

Pojavljuje se jedna problematična i nekritička praksa brisanja i zabranjivanja ama baš svega što (čak i fiktivno) zamiriše, zavonja ili zabazdi na nekakvu društvenu nepravdu i nejednakost. U liberalnim medijima poput Njujork tajmsa i mnogih drugih, ova kultura za opasnu i zloslutnu nuspojavu ima gušenje svakog slobodnog dijaloga, te razmene drugačijeg i uopšte kritičkog mišljenja

Svako danas živi unutar svog ličnog sveta i u kontaktu je samo sa svojom ličnom „istinom“. Tako propaganda postaje ne samo političko oruđe nego i deo iskonstruisane stvarnosti, realnost mimo parola i parada. Ono što je za jednu osobu propaganda, za drugu predstavlja celu istinu, smatra Nina L. Hruščova, unuka bivšeg sovjetskog lidera, koja je doktorirala na Prinstonu i predaje u Njujorku. Za Cenzolovku govori o medijima i propagandi, danas tako aktuelnoj, ne samo u odnosima Rusije i SAD

U Srbiji je izgrađen sistem zarobljenih medija, a na tržištu dominiraju država, javna preduzeća sa istaknutim partijskim kadrovima i vlasnici industrije oglašavanja, izjavila je FoNetu profesorka Fakulteta političkih nauka Snježana Milivojević, koja smatra da je to kreiralo ambijent u kojem mediji ne mogu da obavljaju osnovnu informativnu ulogu.

Većina ljudi primećuje da je na društvenim mrežama i u medijima sve više netačnih vesti, ali se i pored toga postavlja pitanje kako, zaboga, ostali ne vide poplavu namernog ili nenamernog dezinformisanja i odakle im poverenje u neistinite sadržaje, pokazuje najnovije istraživanje Rojtersovog Instituta za izučavanje novinarstva

Razmislimo o statistički orijentisanim naslovima u Srbiji kao što su: „Srpska ekonomija u top 10 ekonomija Evrope“, „Srbija druga najsrećnija zemlja u regionu“, „Istraživanja pokazala: Srbi pošteniji od Hrvata“ ... U pitanju je ozbiljno i temeljno zagađenje medijskog prostora smećem nesuvislih podataka i neplauzibilnih rang-lista. Radi se o statistikama koje u prvi mah deluju suvislo, a zapravo ne prolaze ni najbanalnije testove suvislosti i zdravog razuma
Predsednik Udruženja novinara Srbije Vladimir Radomirović, odgovarajući na pitanja građana, istakao je da privatno čita sve medije, ali da mu najviše nedostaju ozbiljne analize i poređenja sa svetom.
Društvena internet mreža Fejsbuk započela je sa primenom novih pravila političkog oglašavanja koja se odnose i na Crnu Goru, kao i još 32 zemlje, prema kojima, svi autori političkih oglasa moraju da se identifikuju.
U Srbiji je više ljudi počelo da na dnevnom nivou prati internet nego televiziju, ali to ne znači da su se dogodile tektonske promene u informisanju građana, jer se korisnici interneta više informišu šta rade članovi njihovih porodica i prijatelji na Fejsbuku ili Instagramu nego što dobijaju informacije od društvenog ili političkog značaja.