
Na razvijanju odnosa medija sa svojim korisnicima, publikom, u Srbiji tek počinje da se radi.
Predsednik Udruženja novinara Srbije Vladimir Radomirović, odgovarajući na pitanja građana, istakao je da privatno čita sve medije, ali da mu najviše nedostaju ozbiljne analize i poređenja sa svetom.
Društvena internet mreža Fejsbuk započela je sa primenom novih pravila političkog oglašavanja koja se odnose i na Crnu Goru, kao i još 32 zemlje, prema kojima, svi autori političkih oglasa moraju da se identifikuju.
U Srbiji je više ljudi počelo da na dnevnom nivou prati internet nego televiziju, ali to ne znači da su se dogodile tektonske promene u informisanju građana, jer se korisnici interneta više informišu šta rade članovi njihovih porodica i prijatelji na Fejsbuku ili Instagramu nego što dobijaju informacije od društvenog ili političkog značaja.

Živeći u svojim dobro filtriranim balonima, u čemu nam uveliko pomažu i šatro pametni algoritmi Gugla, Jutjuba ili Fejsbuka, u potrazi za informacijama koje se slažu sa našim mišljenjem, gubimo šansu da čujemo drugačije stavove i ne uviđamo činjenice koje nam ne idu u prilog. I vremenom gubimo dobro, funkcionalno, demokratsko i slobodno društvo koje komunicira među sobom
Nikada nije bilo uzbudljivije vreme za novinarstvo, a s druge strane mediji nikada nisu bili dosadniji, nešto poput konfekcijskog odela. Uvek isti i predvidivi, a realnost je sve samo ne dosadna i predvidiva.
Dragi Božo, (Božidar Andrejić, urednik Danasa koji je naručio temu za ovaj broj) Zadao si mi tešku temu – da pišem o novinarstvu – pošto mi to uglavnom ide za novinare u penziji ili pred penzijom.
Emisija „Građani i zaštita slobode informisanja“ govori o ulozi građana u zaštite prava na slobodno i istinito informisanje.
Nataša iz Subotice rodila petorke, starija Romkinja pretučena u Srbiji, crnogorska policija povredila bebu, američki matematičar potvrdio da su naša deca najpametnija na svetu, trojica migranata dobila srpsko državljanstvo - samo su neke od viralnih vesti u srpskim medijima i na mrežama koje su kao dokaz svojih tvrdnji koristile fotografije. Vesti su upravo zbog fotografija majke sa petoro beba, starije žene sa masnicom na oku, povređene bebe i slično - delovale uverljivo i bile masovno šerovane i komentarisane. Ipak, sve fotografije su su bile lažne i prikazivale su neke druge ljude koje sa konkretnim događajima nisu imali nikakve veze. Kako da prepoznate da je neka fotografija lažna?

Mediji su oko mesec dana posle početka epidemije bili pod opsadom čitalaca, od kojih je više od dve trećine čitalo tekstove o koroni, dok su ranije popularne rubrike kao što su crna hronika i sport potonuli u drugi plan. Čitaoci lokalnih medija su čak četiri puta više šerovali tekstove od onih koji su pratili nacionalne, rezultati su istraživanja koje je sproveo Content Insights