
Ako se vodimo samo emocijom i izazivanjem emocije kod čitalaca – gde je kraj? Danas ćemo pustiti fotografiju čoveka ubijenog u terorističkom napadu. Emocija. Sutra objavljujemo fotografiju momka koji se ubio. Emocija. A prekosutra? Šta bi to čitaoce moglo prekosutra da dirne? Zumirani prikaz otvorenih rana zlostavljane žene? Fotografija delova mozga prosutih po asfaltu? Ili – budimo do kraja orijentisani ka buđenju emocija – snimak genitalnih organa silovanog deteta?







