Juče, 11. aprila, opet smo se okupili ispred ulaza u zgradu u ulici Lole Ribara br. 35. To radimo od 2000. godine i radićemo dok nas bude. Sve nas je manje, doduše:neki su pomrli; neki imaju pametnija posla; neki se ne bi družili sa nepodobnima; neki više nemaju službenu obavezu. O njima neću: mrtve ne možemo da vratimo, mada bismo voleli; ostalima je to na dušu, pa neka vide šta će. „Manje nas je od redakcije Dnevnog telegrafa nekad", rekao mi je jedan bivši novinar tog lista. Dobro; neki su ipak tu i neću ih imenovati, kao što nisam ni odsutne.