30. jun 2020.

Govor mržnje u komentarima na portalima intenzivira se u izbornoj godini

Komentari na portalima puni su govora mržnje za koji niko ne odgovara.

Foto: Unsplash

Na velikom i neregulisanom tržištu internet portala na kojem se mediji bore za čitanost i veću cijenu reklamnog prostora, komentari ispod tekstova, koji po pravilu znače i veću posjećenost, odavno su postali neizostavan dio komunikacije. Ostavljanje mogućnosti publici da učestvuje u raspravi ispod teksta za većinu današnjih online medija je nešto što se podrazumijeva i što više čak i nije pitanje izbora, smatra Miloš Teodorović, izvršni urednik Balkanskog servisa Radija Slobodna Evropa (RSE).

„Svaki medij koji pretenduje da dopre do publike više ne može izbeći pružanje prostora i za komentare. To je postalo skoro pa uslov da uopšte učestvujete u medijskom prostoru. Logika interneta nameće potrebu interakcije. Dakle, nije više samo novinar taj koji priča priču, nego publika podrazumeva da ima pravo da je nadogradi“, ističe Teodorović, dodajući da bez komentara više nije moguće ni analizirati efekat priče.

Ostavljanje prostora za komentare na internet portalima, makar u teoriji, trebalo bi doprinijeti kvalitetnijoj debati, razmjeni mišljenja i stavova u javnom prostoru, što je osnova modernih novih medija ali i pluralizma i demokratije, slaže se Elvir Padalović, urednik portala BUKA. Međutim, odavno je opšte mjesto da komentari ispod vijesti na internet portalima služe kao poligon za uvredljive, ksenofobične, rasističke, seksističke, homofobične, antisemitske poruke i raspirivanje mržnje, a uredništva portala sa priličnom sigurnošću mogu predvidjeti na koje teme će ostrašćeni komentari biti najbrojniji. Na portalu BUKA, to su najčešće teme koji se tiču skrajnutih i deprivilegovanih.

„Najkomentarisanije su teme koje se tiču marginalizovanih grupa, poput LGBTIQ populacije, a to je naročito bio slučaj pred prošlogodišnju Povorku ponosa u Sarajevu, ali i nakon nje. U tim komentarima smo često pronalazili govor mržnje prema ovoj populaciji i sa radošću ih brisali. Zanimljivo je da komentatori čiji su komentari brisani većinom odustaju nakon jednog ili dva izbrisana komentara i više ništa ne objavljuju“, navodi Padalović.

Istovremeno, na portalu RSE najviše spornih komentara izazivaju tekstovi koji se tiču zaostavštine ’90-ih na prostoru bivše Jugoslavije.

„Regionalni pristup RSE, to što se obraćamo svim državama Zapadnog Balkana, često je okidač za publiku opterećenu nacionalističkim stavovima, spremnu da poteže najniže ‘argumente’ i optužuje druge za sopstveno stanje – koje najčešće tumače kao izraz istorijske nepravde i zlonamernosti drugih, te je lako pretpostaviti koji će sadržaji isprovocirati takve poruke. To su najčešće teme koje se tiču ’90-ih, ratnih zločina, genocida, NATO-a, sada i Rusije, uloge SAD i slično“, navodi Teodorović.

Zakonska regulativa govora mržnje u BiH ne postoji

Vijeće za štampu i online medije u BiH godinama ukazuje na govor mržnje u komentarima posjetilaca internet portala i posljedice koje može imati, ali je to područje i dalje zakonski neregulisano.

„U BiH trenutno ne postoji zakonska regulativa govora mržnje već se primjenjuju odredbe krivičnih zakona u BiH kojima se reguliraju krivična djela izazivanja nacionalne (narodnosne), rasne i vjerske mržnje, razdora i/ili netrpeljivosti, s obzirom na to da se ovo djelo, između ostalog, može učiniti i govorom“, pojašnjava izvršna direktorica Vijeća za štampu i online medije Dženana Burek.

Preporuka građanima je da uočeni govor mržnje u komentarima prijave uredništvu portala i istovremeno Vijeću za štampu i nadležnom tužilaštvu, jer se radi o krivičnom djelu. Imajući u vidu specifičnost žalbi, veliki broj komentara, izazove moderiranja i različite pojavne oblike govora mržnje, Vijeće nastoji pomoći internet portalima u prevazilaženju ovog gorućeg problema, educirajući novinare, ukazujući javnosti i nadležnim institucijama koliko govor mržnje, huškanje, diskriminacija i pozivi na linč mogu biti opasni u društvu poput bosanskohercegovačkog, a od 2014. provodi i kampanju STOP! Govor mržnje!.

Burek naglašava da premda komentari posjetilaca nisu urednički sadržaji, te novinari i novinarke, kao i urednici i urednice, nisu odgovorni za njihovo nastajanje, oni imaju obavezu uspostaviti efikasne modele moderacije kako bi se takvi sadržaji, kojima se potiče na nasilje, huška i diskriminira, što prije uklonili iz javnog prostora.

„Vrijedi istaći da je mnogo portala koji su odlučili zatvoriti tekstove za komentiranje, ne želeći služiti kao platforma za širenje mržnje. Također, neki portali iznalaze nove tehnologije koje im pomažu u borbi sa neprimjerenim sadržajima u komentarima, te su uspostavili i saradnju sa nadležnim institucijama“, kaže ona.

No, moderiranje komentara ispod tekstova zasad je ostavljeno na volju portalima, te se oni s tim pitanjem nose različito. Na portalu BUKA nijedan komentar ne može biti objavljen dok ga uredništvo ne pregleda i ne odobri.

„Svaki komentar se pregleda i mi ocijenimo da li postoje elementi diskriminacije ili govora mržnje, eventualno klevete, a imamo i disclaimer kojim objašnjavamo da komentare prije objavljivanja odobrava administrator, te da je redakcija BUKE u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje, dužna obavijestiti nadležne organe“, navodi Padalović.

Dodaje da razumije i odluku nekih portala da u potpunosti ukinu mogućnost komentarisanja jer pregledanje i brisanje komentara često iziskuje mnogo vremena, što zna biti frustrirajuće. BUKA također na svojim profilima na društvenim mrežama nastoji brisati i banovati komentare, odnosno komentatore i komentatorice.

„Svjesni smo da komentari donose veću čitanost i da su komentatorski forumi nerijetko i najčitaniji segmenti portala, ali smo svjesno odlučili filtrirati komentare“, pojašnjava Padalović.

Na portalu RSE, komentari ispod pojedinih tekstova su onemogućeni, dok ispod drugih čitaoci mogu komentarisati posredstvom svojim Facebook profila, a komentari koji sadrže govor mržnje uklanjaju se sa stranice.

„Trudimo se da eliminišemo pre svega komentare koji sadrže poruke mržnje. Bilo da je reč o desnim ekstremnim stavovima, nacionalističkim porukama, ne tako retko i rasističkim, homofobnim i slično, ali i psovke i uvredljive poruke“, navodi Teodorović, dodajući da je uklanjanje spornih komentara veliki izazov. „Ponekad i fizički, jer broj poruka ispunjenih govorom mržnje može biti i toliki da ne stignete da ih sve uklonite dovoljno brzo. Ali, dajemo sve od sebe.“

‘Uklanjanje komentara po automatizmu nije dovoljno’

Koliko portali pažnje polažu na komentare govori i činjenica da mnogi pored istaknutih najčitanijih naslova imaju istaknute i najkomentarisanije naslove, pozivajući time i druge da se uključe u raspravu. Na mnogim portalima, međutim, pitanje moderiranja spornih komentara završava isticanjem disclaimera o pravilima komentarisanja, dok rijetki komentari koji sadrže govor mržnje budu i obrisani sa stranice. Jedan od najčitanijih portala u BiH, Klix.ba, među uslovima i pravilima korištenja navodi da komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala Klix.ba, te da portal zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Međutim, zbog velikog broja komentara, Klix.ba, kako stoji, nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila, te upozorava korisnike da kao čitaoci prihvataju mogućnost da među komentarima mogu pronaći sadržaje u suprotnosti sa svojim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima. Prijave govora mržnje u komentarima na Klix.ba Vijeću za štampu i online medije mogu dovesti do toga da portal izbriše sporni komentar, ali je već iz kratke posjete tom portalu jasno da se dešava i da komentari s govorom mržnje ostaju ispod tekstova. Uredništvo portala Klix.ba je na upit autorice Media.ba izričito odbilo prokomentarisati svoju politiku moderiranja komentara.

Medijski ekspert i pravnik Mehmed Halilović mišljenja je da većina bh. portala nemaju adekvatno moderiranje i da redovno prelaze granice dobrog ukusa, javnog interesa, te da postaju teren za nacionalističke, a nerijetko i privatne obračune. Halilović dodaje da o moderiranju komentara u pravilu postoje dva suprotstavljena stava: objavljivanje komentara uz restrikcije po automatizmu (uklanjanje spornih riječi ili fraza) ili ukidanje svih komentara.

„U pravosudnim i političkim krugovima u Evropskoj uniji više je zagovornika ove druge mogućnosti, dijelom čak i u samom Evropskom sudu za ljudska prava, dok je kod novinara, pa i u Međunarodnoj federaciji novinara (IFJ), više zagovornika objavljivanja komentara uz obavezno moderiranje, jer komentari doprinose javnoj debati. Lično sam bliži stavu i praksi nekih medijskih organizacija da se potpuno isključi mogućnost komentara samo o određenim temama za koje pouzdano znamo da mogu donijeti puno veću štetu nego korist. Dakle, obavezno moderiranje i uredničko nadgledanje. Uklanjanje komentara po nekom automatizmu nije dovoljno.“

Govor mržnje u komentarima ostaje nesankcionisan

Najviše žalbi Vijeću za štampu i online medije odnosi se upravo na komentare na portalima, a među onima čija se imena ponavljaju na spisku su i Avaz.ba, Klix.ba, Depo.ba, Radiosarajevo.ba, Slobodna-bosna.ba te Nezavisne.com. Vijeće kao samoregulatorno tijelo ne izriče kazne portalima koji ne uklone sporni sadržaj ispod svojih tekstova, a nema niti nadležnost nad komentarima na forumima i društvenim mrežama. No, ni prijave govora mržnje u komentarima na portalima Tužilaštvu BiH, koje Vijeću jesu na raspolaganju, ne dovode do sankcija.

„Vijeće je uputilo desetine prijava govora mržnje Tužilaštvu BiH, ali niti u jednom slučaju nisu donesene naredbe o sprovođenju istrage, što znači da ovakav govor ostaje nesankcioniran. Krajnje je vrijeme da nadležne institucije ozbiljno pristupe rješavanju ovog problema“, naglašava Dženana Burek, dodajući da joj je, ipak, poznato da je bilo tužbi za klevetu zbog iznošenja neistinih činjenica, odnosno krivičnih prijava za govor mržnje u komentarima.

Portal BUKA se tako našao na sudu zbog komentara, a tužba se zasnivala na tome da je na objavljeni intervju sa Aleksom Milojevićem postavljen komentar koji je u sebi sadržavao elemente klevete. Na upozorenje tužitelja, BUKA je objavila izvinjenje i povukla komentar, ali je tužba ipak uslijedila, a u prvostepenoj presudi Osnovni sud u Bijeljini je prihvatio zahtjev tužitelja i dosudio mu naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000 KM. No, drugostepeni sud, Okružni sud u Bijeljini, uvažio je žalbu BUKE na presudu, odbio tužbeni zahtjev kao neosonovan i obavezao tužitelja da snosi sve sudske troškove.

Pozivajući se na praksu Evropskog suda, Okružni sud je zaključio da je tužitelj kao javna ličnost znao da je izložen budnom oku široke javnosti, što znači da je izrazio spremnost da njegovo djelovanje, kako u privatnom tako i u javnom životu, bude podložno kritici većeg intenziteta. Mehmed Halilović pojašnjava da je sudski epilog bio takav „jer je portal BUKA u ovom slučaju pokazao dobru volju i odmah nakon što je upozoren, uklonio sporni komentar, te da je s druge strane bila tema od javnog interesa i javna osoba“.

Primjer na koji se portali mogu ugledati

U izbornoj godini u Bosni i Hercegovini važno je posebno spomenuti i činjenicu da su komentari na portalima, osim što su odraz stanja u društvu, nerijetko i mjesto okupljanja stranačkih botova koji se ne libe služiti najprizemnijim metodama kako bi diskreditirali političke protivnike, napominje Dženana Burek.

„Njihovi komentari najčešće su uvredljivi, klevetnički, diskriminirajući, huškački i puni mržnje, što može dovesti do ozbiljnih posljedica i ugrožavanja fizičkog i tjelesnog integriteta osobe o kojoj se piše. Ovo je jako važno istaći, jer su pred nama lokalni izbori, a prema rezultatima dosadašnjih monitoringa Vijeća u izbornim godinama se bilježi drastično povećanje govora mržnje. Stranke ulažu mnogo novca u ove svrhe, te sada imate situaciju da je ova pojava toliko raširena u društvu da kada kažete bot, ne morate nikome pojašnjavati o čemu govorite.“

Burek navodi da bi kao dragocjena smjernica za postupanje lokalnih sudova u budućnosti u postupcima kod neprimjerenih sadržaja u komentarima mogla poslužiti presuda Delfi AS protiv Estonije u kojoj se Evropski sud za ljudska prava prvi put bavio govorom mržnje na internetu i odgovornošću internet portala za komentare posjetilaca, te ocijenio da internet portal snosi odgovornost za govor mržnje u komentarima.

„Također, Evropska komisija i kompanije Microsoft, Facebook, Twitter i YouTube su 2016. objavile Kodeks postupanja kojim su se obavezale na borbu protiv širenja govora mržnje na internetu u državama članicama Evropske unije. Ove kompanije su dužne u manje od 24 sata preispitati sve prijave govora mržnje te, ako postoji osnov, onemogućiti pristup tim sadržajima ili ih trajno ukloniti. Ovaj potez je primjer dobre prakse koji bi se trebao slijediti i na internet portalima u BiH.“

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend