
Čuo sam od Mjehura Ubice pre par dana da je Daniel Kovač objavio knjigu sa tekstovima koje je objavljivao u Lepom Ritmu srca na Radiju B92.

Na današnji dan, pre 31 godinu, na novinarskom zadatku na Baniji ubijena je četvoročlana šabačka novinarska ekipa – Zoran Amidžić novinar RTS-a, Bora Petrović snimatelj, Dejan Milićević asistent snimatelja i Sretan Ilić urednik Radio Šapca. Za njihovu smrt još niko nije odgovarao. Ko ih je ubio i ko su nalogodavci još nije utvrđeno, kome su i zašto bili meta - još nema odgovora.
„Ubijanje istine o Bosni“ sadrži priče o 19 domaćih i stranih novinara koji su ubijeni ili nestali tokom rata u BiH.
"Novinarstvo je nekada bilo važnije od onih koji se njime bave. To me je naučio Grga Vlahović. Poslao me, kao klinca, na zadatak van Beogrda i kad sam sve završio pitao sam kako ću da se vratim. Rekao je: uošte me ne zanima, pošalji mi vest. Prvo mora da ide vest, pa sve ono što si sakupio," kaže u podkastu "Bermudski trougao" Ivan Radovanović.
Intenzivirano negiranje genocida u srbijanskim medijima.

Među prvim novinarima koji su u julu pre 27 godina ušli u Srebrenicu, bila je Aleksandra Nikšić, tada novinarka američkog Time, a danas urednica BBC servisa na srpskom. Ona za N1 kaže da su novinari kada su ušli u Srebrenicu zatekli pripremljenu scenografiju za to da je "leglo terorista Nasera Orića očišćeno i da sada mogu da se vrate civili i stanovnici". "Sve je bilo jedna predsatava i ono što je ulazak u Srebrenicu značio verovatno bi danas proglasili farsom i manuipulacijom istog trenutka. Čak smo imali i 'pokazne stanovnike' koji su dovedeni da kažu kako je sada bolje", rekla je Nikšić. Ona ističe da novinari nisu imali dodira na terenu sa poprištem zločina u Srebrenici, ali da su pravu istinu mogli da naslute kad su izašli iz Srebrenice i počeli da se kreću po terenu okolo.
Sa vrelim julskim danima u zemlje bivše Jugoslavije stiže i usijana politička retorika. Punih 30 godina je prošlo od početka rata u staroj Jugoslaviji, pa ipak najviše odjeka imaju događaji u godini u kojoj je rat završen. Ovo je 27. godina kako se svakog leta podgreva politička atmosfera u kojoj glavnu ulogu igraju mediji.
Kad je počelo bombardovanje, 24. marta 1999. uveče, povukli smo iz štamparije sutrašnji broj. Ujutro smo održali sastanak kome su prisustvovali članovi kolegijuma, upravnog odbora, gotovo svi osnivači i mnogi novinari. Proglašeno je ratno stanje, obavešteni smo da će list svaki dan biti cenzurisan.
Malo je lokalnih novinara u Bosni i Hercegovini koji su 30 godina od početka rata spremni da podijele svoja profesionalna iskustva iz tog perioda. Za one koji su odolijevali pritiscima i željeli ostati profesionalni vrata skoro svih medija tada su bila zatvorena. Nisu se uklapali u atmosferu propagande i svrstavanja, neki su odustajali od profesije, drugi nalazili načine da rade i zbog toga plaćali visoke cijene. U ratu je, kažu, bilo manje novinarstva, više propagande, a oni nisu željeli biti dio takvog načina oblikovanja javnosti.

Pre dvadeset tri godine, u noći između 22. i 23. aprila, NATO je bombardovao zgradu RTS-a i ubio 16 naših kolega. U dva sata i šest minuta kod spomenika "Zašto" u Tašmajdanskom parku održan je pomen stradalim radnicima RTS-a. Poštu su im odali članovi porodice, zajedno sa predstavnicima RTS-a i drugih institucija i organizacija.

Jedna od najhrabrijih novinarki sa ovih prostora, Dada Vujasinović, ubijena je 8. aprila 1994. Imala je samo 30 godina, ali je već bila poznata po istraživanjima koja su neustrašivo razotkrivala kriminal i zločine pod okriljem režima Slobodana Miloševića. Advokat Dadine porodice Branislav Tapušković govori za Cenzolovku o opstrukciji istrage i uništavanju dokaza, što je i dovelo do toga da je, prema njegovom mišljenju, izgubljena svaka nada da se ovaj zločin razotkrije
Koliko su građani Srbije informisani o ratovima i zločinima devedesetih?