
15. maja je 33. rođendan Radija B92. Prvi koju obeležavamo bez Dušana Mašića.

Pre dvadeset tri godine, u noći između 22. i 23. aprila, NATO je bombardovao zgradu RTS-a i ubio 16 naših kolega. U dva sata i šest minuta kod spomenika "Zašto" u Tašmajdanskom parku održan je pomen stradalim radnicima RTS-a. Poštu su im odali članovi porodice, zajedno sa predstavnicima RTS-a i drugih institucija i organizacija.

Jedna od najhrabrijih novinarki sa ovih prostora, Dada Vujasinović, ubijena je 8. aprila 1994. Imala je samo 30 godina, ali je već bila poznata po istraživanjima koja su neustrašivo razotkrivala kriminal i zločine pod okriljem režima Slobodana Miloševića. Advokat Dadine porodice Branislav Tapušković govori za Cenzolovku o opstrukciji istrage i uništavanju dokaza, što je i dovelo do toga da je, prema njegovom mišljenju, izgubljena svaka nada da se ovaj zločin razotkrije
Koliko su građani Srbije informisani o ratovima i zločinima devedesetih?
Ta naša starica Borba, čak i kada više ne postoji fiizički, uspeva da napuni sto godina, što je svakako žurnalistički, odnosno medicinski fenomen. Uspela je da nas okupi, da se pogledamo i prisetimo tih vremena u kom je Borba bila deo našeg profesionalnog ali i privatnog života.
Možda su posleratni karijeristi zaista nosili u džepu presavijenu Borbu tako da se dobro vidi njen crveni logo.
Pre 20 godina list Danas je kroz serijal tekstova pisao kako su rešavana stambena pitanja vedeta državne televizije.
U to vreme bilo mi je veliko olakšanje ako je zateknem da sedi tamo – nju, koleginicu Kseniju Janković. Svakodnevni radni zadatak mi je bio da napravim simbolični politički krug po centru Beograda.

O knjizi u kojoj se neko i sam pominje, trebalo bi da je, u principu, neukusno pisati. Utoliko pre ako je onaj ko o knjizi piše prijatelj sa autorom, a još i više ako lično poznaje gotovo sve one koji se pominju u tekstu. U takvoj situaciji prihvatio sam se recenzije knjige Dušana Mašića »Talasanje Srbije« svestan da bi svako ko bi o njoj pisao, bio u istoj situaciji. Jer, nije samo zgodna fraza tvrdnja da je Mašićeva knjiga - knjiga o svima nama.
Ovaj uvod u novu knjigu BIRN-a „Last Despatches“, objavljena u znak sjećanja na novinare i medijske radnike koji su poginuli tokom i neposredno nakon balkanskih ratova, osvrće se na pitanje zašto su sukobi 1990-ih bili tako smrtonosni za reportere.

Povodom brojnih zahteva RTS-u da se emituje film „Quo vadis, Aida?“, ovogodišnji trostruki dobitnik nagrada Evropske filmske akademije, u Dnevniku nacionalnog Javnog servisa sinoć je emitovan prilog iz koga je ostalo nejasno hoće li ovo ostvarenje posvećeno genocidu u Srebrenici biti prikazano na nacionalnoj televiziji ili neće.
Tokom ratova devedesetih na prostoru nekadašnje Jugoslavije poginulo je 155 stranih i domaćih medijskih radnika.

Ovde niko nije hteo da prikaže film “Quo vadis, Aida”, a ja sam ga prikazao prošle godine na jednoj novinarskoj projekciji u bioskopu “Fontana” na Novom Beogradu, jer smatram da novinari i kritičari moraju da imaju priliku da ga sami procene, kao i druga važna ostvarenja, snimljena ovde, u regionu, ili bilo gde u Evropi.
Uoči sudske presude navodnim izvršiocima ubistva novinara Slavka Ćuruvije počinjenog 1999. godine, neki od njegovih najbližih saradnika osvrću se na njegovu karijeru i objašnjavaju zašto je on bio meta režima Slobodana Miloševića.