Početak 2021. godine u domaćim medijima su obeležile ispovesti glumica koje su odlučile da prijave seksualno zlostavljanje doživljeno od starijih kolega, i reportaže o mladim osobama koje su sebi oduzele život. Medijsko izveštavanje je u oba slučaja pokazivalo nedopustiv senzacionalizam i nepoštovanje privatnosti žrtava i njihovih bližnjih, a reakcija regulatornih tela je, kao i obično, izostala. U ovom tekstu se fokusiramo na odgovornost medija u izveštavanju o samoubistvima, kao i na mehanizme unapređenja mentalnog zdravlja jedne zajednice, a nudimo i osnovne smernice kako napisati tekst koji će preneti informaciju, a neće dodatno pogoršati nečije zdravstveno stanje.