
Sistem osmišljen kao dobar i pravedan način finansijske pomoći države, uz istovremeno zadovoljenje različitih potreba specifičnih grupa korisnika u javnosti, gotovo odmah se prelio u svoju suprotnost, mehanizam za finansiranje propagande vlasti i nagrađivanje njoj lojalnih medijskih kuća. Dobar primer preuzet iz evropske prakse, ali pravno i proceduralno nedorečen i nestandardizovan, lako je zloupotrebljen, a stručna javnost smatra da će aktuelna vlast gotovo sigurno naći način da izigra i buduća zakonska rešenja, ma koliko ona bila spretnije sročena.









