
Novo ekspresno ročište, koje je danas trajalo manje od dva sata, odbrana je iskoristila za diskreditovanje Dragana Kecmana, policijskog inspektora koji je najviše doprineo prikupljanju ključnih dokaza u procesu za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije.

Danas su se odbrana i optuženi posebno bavili svedočenjima Zorana Mijatovića, zamenika načelnika Službe posle Petog oktobra, zatim Milorada Ulemeka Legije, koji je jedini direktno sa zločinom povezao bivšeg načelnika RDB-a Radomira Markovića, kao i svedočenjima pojedinih visokih oficira policije, koji su pripadnike tajne službe okrivili za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije

Kraj suđenja za ubistvo Slavka Ćuruvije će doći, samo je pitanje ko će ga od nas dočekati, jer je ovo maraton, smatra Jelena Ćuruvija, predsednica fondacije nazvane po njenom ocu, dok pravnica NUNS Marija Babić poništavanje presude optuženima za Ćuruvijino ubistvo vidi kao povratak na početak procesa i razlog za sumnju da će se doći do pravde.

Zašto bi neko nevin, ko nema nikakve veze sa zločinom, pobegao u Rusiju „kad je počelo da se priča o Ćuruviji“, kao što je za Mirjanu Marković rekao Ivica Dačić? Na to bi pitanje pre svega morao da odgovori tužiocu u procesu za ubistvo Slavka Ćuruvije. Veran Matić traži otvaranje tajnih dosijea Službe i kaže da postoje nagoveštaji da se u njima može o ovom slučaju više saznati
Gosti: Ljubinka Milinčić i Veran Matić

Sumnjam da ćemo ikad saznati ko su nalogodavci ubistva Slavka Ćuruvije. To će biti velika mrlja na savesti čitavog društva, kaže novinar i književnik Dušan Veličković, koji je Ćuruviju sreo neposredno pre ubistva. O članku iz Politike ekspres, pročitanom i u Dnevniku RTS-a par dana pre zločina, kaže da nije nikakav novinarski tekst, već „jedna beskrupulozna, primitivna denuncijacija“
The head of the Independent Association of Journalists (NUNS), Zeljko Bodrozic, said Sunday that 22 years after the murder of journalist and owner of "Dnevni Telegraf" and "Evropljanin" Slavko Curuvija, no one has been convicted of that crime.

Na današnji dan 1999. godine ubijen je novinar i izdavač Dnevnog telegrafa i Evropljanina Slavko Ćuruvija. Suđenje za ovaj zločin počelo je tek 2015, a danas, šest godina kasnije, neizvesno je kada će se i kako završiti. Ne samo što se postupak neumereno i neprimereno razvlači već je u toku i neometano pranje biografija okrivljenih, osporavanje krunskih činjenica i svedoka, kao i obnavljanje priče o izdajstvu i plaćeniku stranih država, iste one kojom je na Ćuruviju stavljena meta u sramnom tekstu „Ćuruvija dočekao bombe“ iz Ekspres politike, nekoliko dana pred ubistvo. Istovremeno, van sudnice, u javnosti jača taj obrazac napada na novinare kao strane plaćenike

Već 22 godine su prošle od tatinog ubistva, a ja se i dalje aktivno trudim da dođemo do pravde. Nekad izgleda kao da nismo stigli nigde. Bukvalno, ni par koraka dalje, iako je 2020. delovalo da smo nadomak rešenja. Ali ja sam njegovo dete. Ne odustajem, idem do kraja, kaže za Cenzolovku Jelena Ćuruvija Đurica, ćerka novinara Slavka Ćuruvije koji je ubijen 11. aprila 1999. Suđenje za ubistvo nije završeno ni posle šest godina

Advokatica Zora Dobričanin Nikodinović ponovo nije došla na suđenje i traži da se ono nastavi tek u maju, pošto se oporavi od posledica zaraze kovidom. Kako nije dostavila opravdanje za prethodni nedolazak, predsednica sudskog veća Snežana Jovanović poručila je da advokatica neće sama odlučivati kada će dostaviti medicinsku dokumentaciju o svojoj bolesti
Novinar i vlasnik "Dnevnog telegrafa" Slavko Ćuruvija ubijen je aprila 1999. godine, a gotovo nesumnjivo je utvrđeno da je njegova smrt bila posledica kritike usmerene prema tadašnjoj vlasti Slobodana Miloševića. Zbog zločina se u Specijalnom sudu vodi ponovljeni postupak za likvidaciju i to protiv šefova tadašnjeg Resora Državne bezbednosti (RDB), međutim, i dok su prvostepenom presudom oni osuđeni na ukupno 100 godina zatvora, u javnosti se stiče utisak da je i sama optužnica kreirana kako bi na kraju bili oslobođeni, a zločin relativizovan. Ne zna se ko je direktni izvršilac, niti ko je naručio zločin, pa je razumna konstatacija i pitanje koje se sve češće čuje da se ovim postupkom Ćuruvija zapravo ponovo ubija.