
Po načinu na koji piše (uglavnom nepismeno), a još više kako zaključuje (prilično neuko), jasno mi je zašto je Ištvan Kaić saradnik u nekakvom Institutu za javnu politiku Vladimira Popovića Bebe. Po sadržaju teksta o cenzuri u „Politici” jasno mi je i zašto ga javno hvali premijer Aleksandar Vučić.


“Nema nikakve sumnje da bi građani bilo koje države na svetu, kada bi im to bilo dozvoljeno, glasali za smrtnu kaznu u slučaju ovakvog ubistva. Zato je uloga medija ključna – da ne dozvole, a ne da potpaljuju masovnu psihozu u kojoj građani hoće da na nekoga delegiraju svoje ubilačke frustracije, i tako zapravo uništavaju svaki društveni dogovor.”






