
Istorija beščašća srbijanskog novinarstva je prepuna poltronstva, iskvarenosti, ratnog huškanja i ovo sad nije nikakva nova faza. Pažljivi čitatelji će u onom „Đilasovi i Šolakovi mediji“ lako prepoznati rukopis predsednika koji je svoju opčinjenost medijima i novinarima potvrdio još za vreme onog prvog vanrednog stanja nakon ratova, odnosno 1999., kad je bio ministar informisanja











