
Sava Jokić istražuje na koji način se strategija “žrtvenog jarca” upotrebljava kako bi se svi tragični slučajevi u prethodnom periodu putem opsežne tabloidizacije posmatrali kroz prizmu isključivo lične odgovornosti i krivice, po pravilu, nastradalih


Novinari moraju doprinijeti sprječavanju vladavine laži i manipulacija. To bi morala biti jedna od njihovih borbi, uz očuvanje kritičkog duha na životu, i izbjegavanje standardizacije misli.


