
Godinu dana je tinjala nada da će Regulatorno telo za elektronske medije (REM) uspeti da redefiniše svoju ulogu i konačno zauzme opravdano značajno mesto koje mu pripada u ovdašnjem medijskom sistemu. Tu nadu je podgrevala činjenica da je konačno upotpunjen sastav, da su (re)izabrani predstavnici svih ovlašćenih predlagača i da su se pojavila neka nova lica spremna da iznutra menjaju dosadašnji način rada koja se nisu libila da javno iznose svoje stavove što je bila novina u odnosu na dosadašnje ponašanje članova ovog tela.












