
Nedavno je na sajtu OEBS-a objavljeno istraživanje „Digitalne kompetencije novinara“. Istraživanje je pokazalo da su najrazvijenije veštine novinara operisanje informacijama, dok se najslabije nose sa tehničkim problemima.
Tresli se izbori, rodio se Vučić. Usput nam se dogodilo i previše nijansi ekstremne desnice, ali i jedna odvažna leva koalicija u popularno zelenoj boji. Evrovizijskim vokabularom, i šta ćemo sad? Jer, naša skaradna sociopolitička stvarnost je ostala jedna te ista. S druge strane, pustinja ovdašnje medijske stvarnosti je u predizborno doba bila (oprezno) otvorenija prema kandidatima opozicije, simulirajući demokratiju, te iluziju slobode govora i izražavanja u našoj Republici ili javnoj stvari (Res publica). Pa smo posvedočili sporadičnim gostovanjima i onih opozicionih kandidata na prorežimskim i ružičastim medijima, kao i po narajcanim TV debatama – iako sa (ne)opravdanim izostankom Aleksandra Vučića lično.
Klaas Van Dijken je istraživački novinar iz Holandije kojeg je posao početkom maja doveo u Suboticu. On, naime, već mesecima radi na svojoj priči o izbeglicama i migranatima koji se nalaze na ovom području i koji svakodnevno pokušavaju da se domognu neke od država Evropske unije.
Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je lavinu viralnih video snimaka na kojima se navodno vidi vojni uspeh - na obe strane. Ali, može li se verovati slikama udara dronova, snajpera i zaseda? DW - proverava.

Morbidan video snimak na kojem dva čoveka obavijaju lepljivom trakom nešto poput drvenog ili gumenog lutka koji izgleda kao ljudsko telo, zaintrigirao je korisnike društvenih mreža nakon što ga je ruska državna televizija emitovala kao dokaz da Ukrajina lažira ratne žrtve. Činjenica je, pak, da se radi o sceni sa snimanja TV serije u Ruskom gradu Vsevološk.

Svet je oduvek bio krcat propagandom. Propagandna mašinerija vlasti Aleksandra Vučića nije ništa novo, već nešto veoma drevno, antičko, srednjovekovno ili krajnje staromodno. Ona je pravilo, a ne izuzetak. Dok stvarni izuzetak, istorijsku novotariju predstavlja nezavisno ili objektivno novinarstvo. I zato ga moramo čuvati kao malo slobode na dlanu

Skoro 44 odsto korisnika interneta u Srbiji misli da pružaoci internet usluga, kompanije koje su vlasnici društvenih mreža i aplikacija za komunikaciju, ne brinu uopšte ili ne brinu na zadovoljavajući način o bezbednosti korisnika interneta, pokazalo je istraživanje koje je sproveo Registar nacionalnog internet domena Srbije (RNIDS) početkom 2022. godine.

Nova epizoda podcasta Snaga uma je pred vama i idealna je za ovaj postizborni period, pun drame i podela. Gost Miljane Nešković je komunikolog Voja Žanetić, koji ovog puta nije pričao viceve, već je otvorio svoje bogato akademsko i profesionalno iskustvo za preko potreban razgovor o uzrocima i okidačima podela u našem (i svakom društvu). Zbog čega neki ljudi lakše "gutaju propagandu od drugih? Ljudi se neretko svađaju sa najbližim članovima porodice i komšijama zbog političara, sportskih klubova i drugih. često vrlo apstraktnih stvari.

Koliku moć društvene mreže imaju na izborni rezultat možda najbolje pokazuje činjenica da su objave Donalda Trampa na Tviteru presudile u njegovoj trci za 45. predsednika Sjedinjenih Američkih Država 2016, kada je odneo pobedu nad Hilari Klinton, iako je većina stručnjaka predviđala drugačiji ishod izbora.

Istraživanje organizacije CRTA pokazuje zbog čega je proteklih godina bilo toliko važno staviti sve nacionalne televizije pod kontrolu vlasti. Najviše građana Srbije se o političkim i društvenim temama informiše putem televizije, oni u najvećem broju veruju provladinim medijima i naklonjeni su strankama na vlasti. S druge strane, veb-portale preferiraju oni koji veruju kritičkim medijima i bliži su opoziciji
Na debati „Medijsko izveštavanje o Ukrajini“, saopšteno je danas da je izveštavanje građana loše i u mirnodopskim i u ratnim uslovima.

U julu 2020, u Beogradu su izbile spontane demonstracije zbog onoga što su građani videli kao zapanjujuć diletantizam državnog rukovodstva u sučeljavanju sa epidemijom. Odnos ove vlasti prema takvom izazovu (demonstracijama) ubrzo je postao bolno jasan - policija je na ulice izvela sve što ima – oklopna vozila, konje, o suzavcu i pendrecima da i ne govorimo. Jedino gnjurce nismo videli, a još uvek nije razjašnjeno zašto su neki kriminalci, rame uz rame sa policijom u civilu, učestvovali u celoj stvari pod zaštitom države. Zakonska ovlašćenja su prekoračivana rutinski, tuklo se bezočno i bez potrebe, a surovi video-snimci su preplavili mreže, pa su i oni koji su ostali kod kuća mogli da se lepo šokiraju brutalnošću policije.